MIR

Njeguj u svojoj duši i u svome srcu – u svom razumu i u svojoj volji – duh vjernosti i predanja u ljubaznu Volju Oca nebeskog... – Otuda se rađa nutarnji mir za kojim čezneš.

Kako možeš imati mir ako se puštaš zanijeti – unatoč “pritezanju” milosti – onim strastima, koje ni ne pokušavaš svladavati? Nebo gura prema gore; ti – samo ti: ne traži isprike! – prema dolje... – I na taj se način razdireš.

Bio mir, bio rat, oni su u nama. Ne možemo stići do pobjede, do mira, ako nam nedostaje dosljednosti i odlučnosti da pobijedimo u bitki.

Evo lijeka protiv tog tvog nemira: strpljivost, ispravna nakana i pogled na sve s nadnaravnog vidika.

Otkloni odmah od sebe – Bog je s tobom! – strah i uznemirenost duha... potpuno izbjegavaj te reakcije koje služe samo umnažanju napasti i povećanju opasnost.

I ako se sve ruši i propada, i ako se događaji razvijaju u protivnom smjeru od predviđenoga, sa strašnim protivštinama, ne dobivamo ništa uznemirujući se. Osim toga, sjeti se proročke molitve pune pouzdanja: „Gospodin je Sudac naš, Gospodin naš Vojvoda, Gospodin je Kralj naš – On će nas spasiti. ” – Moli to pobožno, svaki dan, kako bi mogao uskladiti svoje ponašanje s planovima Providnosti, koja s nama upravlja za naše dobro.

Ako – držeći pogled upravljen Bogu – znaš ostati vedar posred briga, ako naučiš zaboravljati malenkosti, zlopamćenja i zavisti, uštedjet ćeš sebi gubitak mnoge energije, koja ti treba za uspješan rad u službi ljudima.

Onaj prijatelj nam se iskreno povjerio da se nikada nije dosađivao, jer nikada nije bio sam, bez našeg Prijatelja. – Padala je noć, s gustom tišinom... Osjetio si živo Božju prisutnost... A s ovom stvarnošću, koji mir!

Srdačan pozdrav jednog brata podsjetio te je, u onim neprekidnim odlascima i dolascima, da su časni putevi svijeta otvoreni za Krista: ostaje samo da se upustimo u njihovo prelaženje, s osvajačkim duhom. Da, Bog je stvorio svijet za svoju djecu, da ga nastavaju i da ga posvećuju: što čekaš?

Izvanredno si sretan. Katkada, kad opaziš da neko dijete Božje napusti Boga, osjetiš – usred svog mira i svoje intimne radosti – bol ljubavi, neku gorčinu, koja ne smeta i ne uznemiruje. – Dobro, ali... upotrijebimo sva ljudska i nadnaravna sredstva kako bi se on tome odupro... I pouzdajmo se sa sigurnošću u Isusa Krista! Tako se vode vraćaju uvijek u svoje korito.

Kada se budeš ozbiljno prepustio Gospodinu, naučit ćeš se zadovoljiti onim što nadođe, i ne gubiti vedrinu ako se nešto – unatoč svim tvojim naporima i odgovarajućim sredstvima – ne riješi po tvome ukusu... Jer će biti “riješeno” kako se Gospodinu bude svidjelo.

Nastavljaš s rastresenostima i nedostacima, i to te boli! U isto vrijeme hodaš s radošću koja, čini se, pršti iz tebe. Upravo zato što te boli – to je bol ljubavi – tvoji ti neuspjesi više ne oduzimaju mir.

Kad se nađemo u mraku s osljepljenom i nemirnom dušom, trebamo se uteći, kao Bartimej, Svjetlosti. Ponavljaj, viči, navaljuj s većom snagom: “Domine, ut videam!” – Gospodine, učini da progledam!... I nastat će dan za tvoje oči i moći ćeš uživati u sjaju što će ti ga On podati.

Bori se protiv grubosti svog karaktera, protiv svoga egoizma, svoje udobnosti, svojih antipatija... Osim činjenice što moramo biti suotkupitelji, nagrada koju ćeš primiti – o tome dobro promisli – bit će najuže povezana sa sjetvom koju si obavio.

Dužnost je kršćanina utapati zlo u preobilju dobra. Nije tu riječ o nekoj negativnoj borbi, niti da se bude protiv nečega. Naprotiv: trebamo živjeti u afirmaciji, ispunjeni optimizmom, s mladošću, u radosti i miru; gledati svakoga s razumijevanjem: one koji slijede Krista i one koji Ga napuštaju, ili ne poznaju. – Ali, razumijevanje ne znači uzdržanost i ravnodušnost, već djelovanje.

Radi kršćanske ljubavi i ljudske finoće moraš se truditi ne stvarati bezdan između sebe i ikoje druge osobe... da uvijek ostaviš neki izlaz za bližnjega, kako se ne bi još više udaljio od Istine.

Sila nije baš dobar način za uvjeravanje... a još manje za apostolat.

Nasilnik uvijek gubi, makar pobijedio u prvoj bitki... jer završi okružen samoćom svog nerazumijevanja.

Taktika tiranina sastoji se u unošenju razdora među one koji bi ga, ujedinjeni, mogli svladati. – Stara zamka kojom se služi neprijatelj – sotona i njegovi kolovođe – da bi se pomrsili mnogi apostolski planovi.

Oni... koji vide takmace tamo gdje se nalaze samo braća, niječu svojim ponašanjem svoj kršćanski poziv.

S agresivnom prepirkom, koja ponižava, rijetko se rješava neki problem. A, s druge strane, nikada ne dolazi do razjašnjenja ako je jedan od onih koji raspravljaju fanatik.

Ne mogu shvatiti tvoj prezir i tvoje razočaranje. Uzvratili su ti istom mjerom: uživanjem u uvredama, riječima i djelom. Neka ti to bude plodonosna pouka. I, odsad nadalje, nemoj zaboraviti da imaju srce i oni koji žive s tobom.

Da ne bi izgubio mir, u tim trenucima teške i nepravedne nedaće, podsjetio sam te: „Ako nam razbiju glavu, nećemo se previše zbog toga brinuti – znači da ćemo morati naokolo ići otvorene glave.”

Evo paradoksa: Otkad sam odlučio slijediti savjet psalma: „Prebaci na Gospodina svoju brigu, On će ti dati oslonac”, iz dana u dan imam sve manje briga... A u isto vrijeme, s odgovarajućim radom, sve se rješava s više jasnoće!

Sveta Marija je – tako je zove Crkva – Kraljica mira. Stoga kada ti se duša, obiteljska i profesionalna okolina, suživot u društvu ili među narodima uznemire, ne prestani je dozivati: “Regina pacis, ora pro nobis!” – Kraljice mira, moli za nas! Jesi li to pokušao barem kad gubiš vedrinu?... – Začudit ćeš se nad neposrednom uspješnošću tog zaziva.