NUTARNJI ŽIVOT

Postiže više onaj koji nastoji izbliza... Stoga se približi Bogu: trudi se biti svet.

Volim uspoređivati nutarnji život s odijelom, s vjenčanom haljinom o kojoj govori Evanđelje. Tkanina se sastoji od pojedinih navika ili vježba pobožnosti, koje, kao vlakna, daju čvrstoću tkivu. I kao što odijelo zbog jedne poderotine gubi svoju vrijednost, iako je ostatak u dobrom stanju, tako i tvoj nutarnji život ako moliš, ako radiš... ali nisi pokajnik – ili obratno – nije – takoreći – potpun.

Da vidimo kada ćeš shvatiti da je tvoj jedini mogući put ozbiljno traženje istine! Odluči se – ne zamjeri mi – Boga shvatiti ozbiljno. Ta tvoja površnost, ako je ne budeš suzbijao, može završiti žalosnim ruglom huljenja.

Pokatkad dopuštaš da prasne tvoj loš karakter, koji se više nego jednom pokazao u prevelikoj nepromišljenoj tvrdoći. Drugi se put, pak, ne brineš svoje srce i svoj um unaprijed pripremiti kako bi postali dostojan stan Presvetom Trojstvu... I uvijek svrši tako da ostaneš malko udaljen od Isusa, kojega slabo poznaješ...

– Na takav način nećeš imati nikada nutarnjeg života.

“Jesus Christus, perfectus Deus, perfectus Homo” – Isus Krist savršen Bog i savršen Čovjek. Mnogo je kršćana koji slijede Krista zadivljeni Njegovim božanstvom, a zaboravljaju Ga kao Čovjeka... i tako ne uspijevaju u vježbanju nadnaravnih kreposti – unatoč svoj izvanjskoj gomili pobožnosti – jer ne čine ništa u postizavanju ljudskih kreposti.

Lijek za sve: osobna svetost! – Zato su sveci bili ispunjeni mirom, snagom, radošću, sigurnošću...

Dosad nisi shvatio poruku koju mi kršćani donosimo drugim ljudima: skrivene divote nutarnjeg života. Kakav novi svijet im predočuješ!

Koliko si novoga otkrio! – Ipak si na mahove naivan, misliš da si vidio sve, da si već u sve upućen... S vremenom, dodirnut ćeš vlastitim rukama jedinstvena i neizmjerna bogatstva Gospodnja koja će ti uvijek pokazivati “novine”, ako budeš uzvraćao ljubavlju i tankoćutnošću: i tada ćeš shvatiti da si na počecima puta, jer se svetost sastoji u poistovjećivanju s Bogom, s tim našim Bogom, koji je neizmjeran i neiscrpiv.

S Ljubavlju, više nego učenjem, shvaćamo “Božje stvari”. Stoga trebaš raditi, trebaš učiti, trebaš prihvaćati bolest, trebaš biti uzdržljiv... ljubeći!

Za tvoj dnevni ispit savjesti: Jesam li propustio koji sat a da nisam razgovarao sa svojim Bogom Ocem?... Jesam li razgovarao s Njim kao dijete koje ljubi? – To možeš!

Ne varajmo se... Bog nije neka sjena, neko udaljeno biće koje nas stvara, a onda nas napušta; nije gospodar koji otiđe i ne vraća se. Iako Ga ne zapažamo svojim osjetilima, On je stvarniji od svih stvarnosti koje diramo i gledamo. Bog je ovdje, s nama, prisutan, živ: vidi nas, čuje nas, vodi nas i promatra naše i najmanje čine, naše najskrovitije namjere. Vjerujemo sve to... ali – živimo kao da Bog ne postoji! Jer za Njega nemamo ni jednu misao, ni jednu riječ, jer Ga ne slušamo, niti se trudimo ovladati našim strastima; jer Mu ne iskazujemo ljubav niti Mu dajemo zadovoljštinu za uvrede...

– Hoćemo li nastaviti živjeti s mrtvom vjerom?

Kad bi bio u Božjoj prisutnosti, kakvim bi sve “nepopravljivim” djelima našao lijeka.

Kako ćeš živjeti u Božjoj prisutnosti kad samo gledaš naokolo? – Opijen si ništavnostima.

Možda te straši riječ meditacija. – Podsjeća te na knjige s crnim starim koricama, jeku uzdaha i jednolično pjevane molitve... Ali sve to nije meditacija. Meditirati znači razmatrati, razmišljati o tome da je Bog tvoj Otac, a ti Njegovo dijete, potrebito pomoći; a zatim Mu zahvaliti za ono što ti je već udijelio i za sve ono što će ti dati.

Jedino sredstvo za upoznavanje Isusa jest: posjećivati Ga! U Njemu ćeš naći uvijek Oca, Prijatelja, Savjetnika i Suradnika u svim plemenitim akcijama svoga svakodnevnoga života...

– A u druženju s Njim rađat će se Ljubav.

Ako si postojan u svakodnevnom pohađanju škole samo zato što možeš tamo steći neko znanje... veoma ograničeno. Zašto nemaš ustrajnosti u posjećivanju Učitelja, uvijek željnog da te pouči znanju nutarnjeg života koji ima vječni okus i sadržaj?

Što vrijedi čovjek ili najvažniji zemaljski zgoditak prema Isusu Kristu koji te uvijek očekuje?

Malo dnevnog razmatranja – prijateljskog sjedinjenja s Bogom – svojstveno je osobama koje znaju ispravno koristiti svoj život; svjesnih kršćana koji djeluju dosljedno.

Zaljubljenici ne znaju jedno drugome reći zbogom: uvijek se prate.

– Volimo li ti i ja tako Gospodina?

Zar nisi vidio kako oni koji se vole, da bi se jedno drugom svidjeli, paze na dotjerivanje?...

– Tako i ti trebaš njegovati i resiti svoju dušu.

Milost djeluje na uobičajen način, kao i priroda, postupno. – Ne možemo točno unaprijed odrediti djelovanje milosti: ali, koliko je do nas, trebamo pripraviti teren i surađivati kada nam je Bog udijeli. Potrebno je postići da duše ciljaju veoma visoko: poticati ih prema Kristovu idealu; voditi ih do najviših ciljeva bez ikakvih olakotnih okolnosti ili ublažavanja bilo koje vrste, ne smetnuvši s uma da svetost nije ponajprije napor mišica. Jer milost, naravno, slijedi svoje vrijeme i ne mili joj se sila. Njeguj svoju svetu nestrpljivost... ali ne gubi strpljivost.

„Odgovoriti Božjoj milosti”, pitaš se, „je li pitanje pravde...? Velikodušnosti...?” – Pitanje je Ljubavi!

„Poslovi mi zuje u glavi u najnezgodnijim trenucima...”, kažeš. Stoga sam ti savjetovao da nastojiš iznaći vrijeme za nutarnju šutnju... i budnost nad vanjskim i nutarnjim osjetilima.

„Ostani s nama jer zamalo će večer...” Bila je djelotvorna molitva Kleofe i njegova druga.

– Kakva šteta, ako ti i ja ne bismo znali „zadržati” Isusa koji prolazi! Koje li žalosti, ako Ga ne bismo molili da ostane!

Nekoliko minuta dnevnog čitanja Novog zavjeta koje sam ti savjetovao – na način da se uživiš u svaki prizor i sudjeluješ u njemu kao jedan od likova – služe zato da bi utjelovio, da bi “ispunio” Evanđelje u svom životu... i „činio da se ispunja”.

Prije si se mnogo “zabavljao”... – Ali sada, kada nosiš Krista u sebi, sav se tvoj život napunio prostodušnom i zaraznom radošću. Stoga privlačiš druge. – Posjećuj ga češće, da bi dopro do svih.

Pazi: radi pažljivo! – Dok podižeš temperaturu sredine koja te okružuje, čini tako da se tvoja ne spusti.

Navikni se Bogu sve povjeravati.

Zar ne vidiš kako mnogi tvoji znanci znaju iskazati veliku nježnost i osjećajnost u ophođenju s osobama koje vole: zaručnici, ženi, djeci, obitelji?... Reci im – a zahtijevaj to i od samoga sebe! – da Gospodin ne zaslužuje ništa manje: s Njim se treba tako ophoditi! I savjetuj im, još, da nastave s onom nježnošću i osjećajnošću, ali tako da ih žive s Njim i za Njega, i postići će sreću o kakvoj nisu sanjali – već ovdje na zemlji.

Gospodin je posijao dobro sjeme u tvoju dušu. I poslužio se – za ovu sjetvu vječnoga života – moćnim sredstvom molitve: jer ne možeš nijekati da ti je – dok si stajao pred Svetohraništem, licem u lice, – često dao naslutiti – u dnu duše – da te hoće za Sebe; da moraš sve ostaviti... Ako to sada zaniječeš, kukavan si izdajnik; a ako si to zaboravio, nezahvalnik si. Poslužio se također – ne sumnjaj u to, kao što nisi sumnjao ni dosad – savjetima i nadnaravnim uputama tvog duhovnog vođe, koji ti je uporno ponavljao riječi koje ne smiješ ispustiti; a u početku se koristio – uvijek da bi položio dobro sjeme u tvoju dušu – i onim plemenitim, iskrenim prijateljem koji ti je rekao snažne istine, pune Božje ljubavi.

– Ali, s iskrenim si čuđenjem otkrio da je neprijatelj posijao kukolj u tvoju dušu. I da ga nastavlja sijati dok ti udobno spavaš i dopuštaš da omlitavi tvoj nutarnji život. – To, a ne nešto drugo, razlog je zbog kojeg ti se ponovno u duši hvata svjetovni korov, koji ponekad samo što ne uguši zrno dobrog sjemena, koje si primio...

– Iščupaj ga jednom i zauvijek! Dostatna ti je Božja milost! Ne pribojavaj se da će ostaviti za sobom prazninu, ranu... Gospodin će tamo položiti svoje novo sjeme: Božju ljubav, bratsku ljubav, apostolski zanos... I s vremenom neće ostati ni najmanjeg traga kukolju: ako ga sada, dok je vrijeme, iščupaš iz korijena; i, još bolje, ako ne spavaš i bdiješ noću nad svojom njivom.

Sretne su one blažene duše koje, kad čuju da se govori o Isusu – a On nam neprekidno govori – odmah Ga prepoznaju kao Put, Istinu i Život!

– Savršeno dobro znaš da nam je, kada ne sudjelujemo u toj sreći, nedostajalo odlučnosti da Ga slijedimo.

Još jednom si osjetio da ti je Krist veoma blizu. – I još jednom si shvatio da moraš učiniti sve za Njega.

Približi se više Gospodinu... još više! – Dok ne postane tvoj Prijatelj, tvoj Pouzdanik, tvoj Vodič.

Vidiš sebe svakim danom sve više uronjenog u Boga... kažeš mi. – Znači, bit ćeš svakim danom bliži svojoj braći.

Ako si dosad, prije nego si Ga susreo, htio trčati u životu širom otvorenih očiju, da budeš svjestan svega – od ovog trenutka... trči bistrog pogleda! Da gledaš s Njim ono što te doista zanima.

Kada u nama postoji nutarnji život, naravnošću kojom se krv slijeva u ranu, utječemo se Bogu u bilo kojoj protivštini.

„Ovo je Tijelo moje...”, i Isus se žrtvovao sakrivši se pod prilikama kruha. Sad je tu, sa svojim Tijelom, svojom Krvlju, svojom Dušom i svojim Božanstvom: isto kao onog dana kad je Toma stavio prst u Njegove slavne Rane. Ipak, u mnogim prilikama naširoko zaobilaziš, ne dajući niti nagovještaj makar kratkog pozdrava iz čiste pristojnosti, kao što to učiniš prema bilo kojoj poznatoj osobi koju susretneš na ulici.

– Imaš mnogo manje vjere od Tome!

Kad bi, da bi tebe oslobodio, otišao u tamnicu neki tvoj bliski prijatelj, zar ne bi nastojao poći k njemu, kako bi malo razgovarao s njim, odnio mu darove, toplinu prijateljstva, malo utjehe?... I kad bi taj razgovor sa zatvorenikom služio tvom oslobođenju od nekog zla i priuštio ti neko dobro... zar bi ga propustio? A da je, umjesto o prijatelju, riječ o tvom ocu ili bratu?

– E, pa onda!

Isus je ostao u Svetoj Hostiji zbog nas: da bi bio uvijek uz nas, da bi nas podržavao i vodio. – A ljubav se uzvraća samo ljubavlju. – Kako da se ne uputimo u Svetohranište svaki dan, makar samo na nekoliko minuta, da bi Mu prinijeli svoj pozdrav i svoju ljubav djece i braće Njegove!

Jesi li vidio sljedeći prizor? – Bilo kojeg podčasnika ili kakvog ničeg časnika s malim autoritetom... Sa strane mu prilazi pristali novak lijepa stasa u neusporedivo boljoj formi od časnika, i ne uzmanjka ni pozdrava ni odgovora. Razmišljaj o kontrastu. – Iz Svetohraništa ove crkve, Krist – savršeni Bog i savršeni Čovjek – koji je umro za tebe na Križu i koji ti daje sva dobra koja trebaš... približava ti se. A ti prolaziš i ne primjećujući to.

Započeo si svoje dnevne posjete Presvetom... – Ne čudi me što mi kažeš: “Počinjem ludo ljubiti svjetlo pred Svetohraništem.”

Neka ti ne prođe ni jedan dan bez uzdaha: „Isuse, ljubim Te”, i – barem jedne – duhovne pričesti – kao zadovoljštine za sva oskvrnuća i obeščašćenja koja On trpi da bi ostao s nama.

Zar se ne pozdravlja i ne ophodi srdačno sa svim voljenim osobama? Pa dobro, ti i ja hajdemo – u više navrata dnevno – pozdraviti Isusa, Mariju, Josipa, te našeg Anđela Čuvara.

Gaji živu pobožnost prema našoj Majci. Ona zna odgovarati s nježnošću na počasti koje joj upravljamo. Osim toga, ako svaki dan s duhom vjere i ljubavi moliš Svetu Krunicu, Gospa će te brižno povesti jako daleko putem do svoga Sina.

Bez pomoći naše Majke, kako bismo mogli izdržati u dnevnoj borbi? – Tražiš li stalno tu pomoć?

Anđeo Čuvar uvijek nas prati kao važan svjedok. On će biti onaj koji će se na posebnome sudu sjetiti svih pažnja koje si iskazivao Gospodinu za vrijeme svog života. I još k tome: Ako bi se osjetio izgubljen zbog teških optužbi neprijatelja, tvoj će Anđeo iznijeti one intimne polete srca – na koje si možda i ti sam zaboravio – one izraze ljubavi koje si posvetio Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome. Stoga, nemoj nikada zaboraviti svoga Anđela Čuvara, i taj nebeski Princ ne}e te napustiti ni sada, ni u odlučujućem trenutku.

Tvoje su pričesti bile veoma hladne: obraćao si malo pažnje Gospodinu: rastresala te najmanja sitnica... – Ali, otkad imaš na umu – u svom intimnom razgovoru s Bogom – da su Anđeli prisutni, tvoje se držanje promijenilo...: „Da me ne vide takvog”, ponavljaš sam sebi... – I pogledaj kako si snagom onoga „tko zna što će oni reći” – ovaj put zbog dobrog motiva – napredovao malo prema Ljubavi.

Kada se nađeš suha srca i ne znaš što bi rekao, uteci se s pouzdanjem Djevici. Reci joj: Majko moja Bezgrešna, zagovaraj me. Ako je zazoveš s vjerom – dat će ti osjetiti – usred te suhoće – blizinu Božju.