POKORA

Naš Gospodin Isus to želi: treba Ga slijediti izbliza. Nema drugog puta. To je djelo Duha Svetoga u svakoj duši – i u tvojoj: budi poslušan, ne stavljaj Bogu zapreku dok ne napravi Raspelo od tvog jadnog tijela.

Ako riječ ljubav izlazi iz usta često, a da nije podržana sitnim žrtvama, počinje zamarati.

Sa svih točaka gledišta mrtvljenje je od izvanredne važnosti.

– Zbog ljudskih razloga, jer onaj koji ne zna vladati samim sobom neće nikada pozitivno utjecati na druge i okolina će ga nadvladati čim bude polaskala njegovim osobnim ukusima: postat će čovjek bez snage, nesposoban za veliki napor kada to bude potrebno.

– Zbog božanskih razloga: Ne čini li ti se ispravno da tim malim činima pokazujemo svoju ljubav i svoju privrženost Onome koji je sve dao za nas?

Duh mrtvljenja, više negoli izraz Ljubavi, proizlazi kao jedna od njezinih posljedica.

Ako popuštaš u tim malim kušnjama, priznaj, oslabila je tvoja ljubav prema Ljubavi.

Nisi li opazio da osobe koje se mrtve, svojom jednostavnošću, čak i na ovome svijetu uživaju više dobra?

Bez mrtvljenja nema na zemlji sreće.

Kad se odlučiš na mrtvljenje, poboljšat će se tvoj nutarnji život i davat ćeš mnogo više ploda.

Ne smijemo na to zaboraviti: u svim ljudskim djelatnostima trebaju nam muškarci i žene s Križem Kristovim u svom životu i djelovanju; s Križem uzdignutim, vidljivim, okrepljujućim; simbolom mira i radosti, simbolom Otkupljenja, jedinstva ljudskog roda, ljubavi koju je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti, Presveto Trojstvo imalo i nastavlja imati za čovječanstvo.

„Nećete se smijati, Oče, zar ne, ako Vam kažem da sam se prije nekoliko dana zatekao kako, na sasvim spontan način, žrtvujem Gospodinu vrijeme koje sam morao uložiti da jednom od mojih mališana popravim razbijenu igračku?”

– Nipošto se ne smijem, radujem se: jer se s istom ljubavlju Bog daje na posao da popravi naše pogreške.

Mrtvi se, ali ne nemarno ili ogorčeno. Budi sabran, ali ne napet.

Dan bez mrtvljenja izgubljen je dan, jer ako se nismo odrekli samih sebe, nismo prinijeli žrtvu paljenicu.

Nisi li koji put u nečemu išao protiv svojih ukusa, svojih mušica? – Pogledaj, Onaj koji to od tebe traži stoji pribijen na Križu – trpi svim svojim osjetilima i svojim moćima – a trnova kruna pokriva njegovu glavu... za tebe.

Predstavljaš se kao izvrstan teoretičar... A ipak ne popuštaš ni u najbeznačajnijim sitnicama! Ne vjerujem u taj tvoj duh mrtvljenja!

Paziti na male stvari traži stalno mrtvljenje, put kojim se čini ugodnijim život drugih.

Milije su mi kreposti od strogosti, izjavljuje drugim riječima Jahve izabranom narodu, koji se obmanjuje mnogim vanjskim formalizmima.

– Zbog toga moramo gajiti pokoru i mrtvljenje kao istinske izraze ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.

U razmatranju, Muka Kristova izlazi iz hladnog okvira povijesti, ili iz pobožnog razmišljanja, da bi se pojavila pred očima, strašna, mučna, okrutna, krvava... puna Ljubavi.

– I uviđa se da se grijeh ne može svesti na malu “pravopisnu pogrešku”: on znači raspeti, pribiti ruke i noge Božjeg Sina i probosti Mu srce.

Ako doista želiš biti pokornička duša – pokornička i radosna – moraš braniti iznad svega svoje dnevno vrijeme za molitvu - intimnu, velikodušnu, produženu – i trebaš tako činiti da to ne bude nasumce, nego u određeno vrijeme, uvijek kada je to moguće. Ne popuštaj u tim pojedinostima.

Budi rob toga dnevnog kulta prema Bogu i uvjeravam te da ćeš se stalno osjećati radostan.

Kršćanin trijumfira uvijek s Križa, svojim osobnim odricanjem, jer pušta da djeluje božanska Svemogućnost.

Kad se sjetiš svog proteklog života, provedenog bez prijekora i bez pohvala, promisli koliko si vremena izgubio i kako ćeš ga nadoknaditi: pokorom i većim predanjem.

Misleći na sve ono što će od tvoga života ostati bezvrijedno, jer nije bilo Bogu prikazano, trebao bi se osjećati poput škrtca: željan sve pročešljati, ne ostaviti neiskorištenu nijednu bol.

– Jer ako bol prati stvorenje, što li je ludost negoli spiskati je?

U tebi je duh protivljenja i proturječja?... Dobro. Uvježbaj ga da se usprotiviš i proturječiš samom sebi!

Dok se Sveta Obitelj odmara, Anđeo se Pojavi Josipu, da bježe u Egipat. Marija i Josip uzimaju Dijete i odlaze na put bez oklijevanja. Ne bune se, ne traže izliku, ne čekaju da prođe noć… Kaži našoj Majci Svetoj Mariji i Svetom Josipu, našem Ocu i Gospodinu da želimo spremno zavoljeti svaku nadošlu pokoru.

Pišem ovaj broj da bismo ti i ja završili ovu knjigu s osmijehom, i da budu mirni oni blaženi čitatelji koji su, prostodušno ili zlobno, tražili kabalističko značenje u 999 točaka Puta.