PRIJATELJSTVO

Kad ti je teško iskazati ljubaznost, učiniti uslugu nekoj osobi, pomisli da je ona dijete Božje, sjeti se da nam je Gospodin zapovjedio da ljubimo jedni druge.

– I još više: uroni svaki dan u taj evanđeoski propis, nemoj ostati na površini. Izvuci zaključke – veoma je lako – i prilagodi svoje ponašanje u svakom trenutku tim zahtjevima.

Živi se tako žurno da je kršćanska ljubav postala rijetka pojava u ovom našem svijetu; iako se – barem nominalno – propovijeda Krist...

– Slažem se s tobom. Međutim, što činiš ti koji se kao katolik moraš poistovjetiti s Njim i slijediti Njegove stope? Jer nam je kazao da idemo i naučavamo Njegov nauk svim narodima – svim! I u svim vremenima.

Ljudi – tako se uvijek u povijesti događalo – povezuju svoje živote kako bi ostvarili zajedničku misiju i sudbinu. – Hoće li vrijediti manje za muškarce i žene sadašnjice “jedina sudbina” vječne sreće?

Shvatio si smisao prijateljstva kada si se konačno osjetio pastirom jednog malog stada, koje si bio zanemario i koje sada nastojiš ponovno sakupiti, zalažući se u služenju svakome od njih.

Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost.

Oduševio te je onaj duh bratstva i kolegijalnosti koji si neočekivano otkrio... – Razumije se: To je nešto o čemu si sanjao s toliko žara, ali što nikada nisi vidio. To nisi vidio jer ljudi zaboravljaju biti braća Kristova, tog ljubaznog našeg Brata koji je dao svoj život za druge, za sve i za svakog pojedinca, bezuvjetno.

Imao si veliku sreću što si susreo prave učitelje, istinske prijatelje koji su te bez pridržaja poučili o svemu onome što si htio znati; nisu ti bile potrebne zamke da bi “ukrao” njihovo znanje, jer su ti pokazali lakši put, iako ih je stajalo teškoga rada i muke da bi ga otkrili... Sada je na tebi da činiš isto s ovom osobom, s onom drugom – sa svima!

Dobro o ovom razmisli i prema tome se ponašaj: One osobe kojima si antipatičan, prestat će tako misliti kada postanu svjesni da ih “ozbiljno” voliš. Ovisi o tebi.

Nije dovoljno biti dobar: trebaš tako i izgledati. Što bi rekao o jednom ružinom grmu koji bi imao samo trnje?

Da bi se zagrijalo mlake, potrebno je okružiti ih ognjem zanosa. Mnogi bi nam mogli doviknuti: ne kukajte nad mojim stanjem! Pokažite mi put kako bih izišao iz ovog stanja koje vas toliko žalosti!

Dužnost bratstva prema svim dušama dovest će te do vršenja “apostolata malih stvari”, a da drugi to ne zapaze: u želji služenja, na način da im se put učini ugodnijim.

Kako je jadna ona duša koja ljubomorno čuva vlastiti “popis štete”!... S tim nesretnicima je nemoguće zajedno živjeti. Istinska ljubav, kao što ne vodi računa o “neprekidnim i potrebnim” uslugama koje čini, isto tako ne zapaža, “omnia suffert” – sve podnosi, uvrede koje trpi.

Ispunjavaš zahtjevan životni plan: dižeš se rano, moliš, primaš sakramente, radiš ili učiš mnogo, uzdržljiv si, mrtviš se... ipak opažaš da ti nešto nedostaje! Unesi u svoj dijalog s Bogom ovo razmatranje: Budući da je svetost – odnosno borba da je se postigne – punina ljubavi, trebaš preispitati svoju ljubav prema Bogu, i, radi Njega, prema drugima. Možda ćeš tada otkriti velike nedostatke skrivene u svojoj duši, protiv kojih se nisi ni borio: nisi dobar sin, dobar brat, dobar suradnik, dobar prijatelj, dobar kolega; – i, jer ljubiš neuredno “svoju svetost”, zavidan si. “Žrtvuješ” se u mnogim “osobnim” detaljima; zbog toga si privezan na svoj “ja”, na svoju osobu, i ne živiš za Gospodina, ni za druge: živiš za sebe.

Smatraš se prijateljem jer ne kažeš ni jednu grubu riječ. – Istina je; ali ne vidim ni jednog dobrog djela, primjera služenja... – To su najgori prijatelji.

Najprije ih zlostavljaš. Zatim, ne dajući vremena za reakciju, uzvikuješ: „A sada, ljubav među svima nama!”

– Ako počneš s drugim, nikada nećeš doći do prvog.

Ne budi sijač kukolja, kao onaj o kojemu je govorila njegova vlastita majka: „Predstavite ga svojim prijateljima, i on će učiniti da se ti prijatelji posvade s vama.”

Ne čini mi se kršćanskim bratstvo kojim se hvali onaj tvoj prijatelj koji ti daje do znanja: „Rekli su mi ovu ili onu strašnu klevetu na tvoj račun: nemaj povjerenja ni u koga od onih s kojima si blizak.” Ne čini mi se ono bratstvo kršćanskim, jer tom “bratu” nedostaje plemeniti poriv da ušutka prije svega klevetnika, a zatim da ti lojalno priopći njegovo ime.

– Ako nema karaktera zahtijevati od sebe samoga takvo ponašanje, taj “brat” te izlaže osamljenosti u životu potičući u tebi nepovjerenje i gubitak ljubavi prema svima.

Nemaš ni mrvice nadnaravnoga gledanja i u drugima vidiš samo osobe boljeg ili lošijeg društvenog stanja. Na duše uopće ne pomišljaš, niti im služiš. Stoga nisi velikodušan... i živiš veoma daleko od Boga sa svojom lažnom pobožnošću, iako puno moliš. Učitelj je sasvim jasno govorio: „Udaljite se od mene i idite u oganj vječni, jer bio sam gladan... bio sam žedan... bio sam u zatvoru... a niste mi pomogli!”

Nije održivo ljubiti Boga savršeno i dopustiti da tobom upravlja egoizam – ili apatija – u odnosu prema bližnjemu.

Istinsko prijateljstvo sadrži također srdačan napor da shvatimo uvjerenja naših prijatelja, iako ih nećemo s njima dijeliti niti ih prihvatiti.

Ne dopusti nikada da korov raste na putu prijateljstva: budi odan.

Evo čvrste odluke za prijateljstvo: U mojoj misli, u mojoj riječi, u mojim djelima u odnosu prema bližnjemu – ma tko on bio – neću se ponašati više onako kako sam se dosad ponašao, to jest nikad neću odustati od vršenja ljubavi, u svojoj duši nikada neću ostaviti mjesta ravnodušnosti.

Tvoja ljubav treba biti primjerena, prilagođena potrebama drugih... a ne tvojima.

Djeca Božja! Okolnost koja nas preoblikuje u nešto uzvišenije od osoba koje se uzajamno podnose. Poslušaj Gospodina: “Vos autem dixi amicos!” – Njegovi smo prijatelji koji kao On polažemo rado život jedni za druge, u herojskim trenucima i u običnom suživotu.

Kako možemo zahtijevati da se oni koji nemaju naše vjere približe Svetoj Crkvi ako je ružan međusobni odnos onih koji se drže Kristovim sljedbenicima?

Privlačnost tvog ljubaznog načina ophođenja mora se širiti kvantitativno i kvalitativno. Inače će se tvoj apostolat ugasiti u nepokretnu i zatvorenu krugu.

Svojim prijateljstvom i svojim naukom – ispravljam se: s ljubavlju i s porukom Kristovom – potaknut ćeš mnoge nekatolike na ozbiljnu suradnju u dobru za sve ljude.

Zapamtio sam riječi onog radnika koji je, nakon što je sudjelovao na susretu koji si ti potakao, zanosno komentirao: „Nikada nisam čuo da ljudi govore kao ovdje o plemenitosti, poštenju, ljubaznosti, velikodušnosti...” – I zaključio je začuđen: „Nasuprot materijalizmu ljevičara i desničara – ovo je istinska revolucija!”

– Svaka duša shvaća bratstvo koje je Isus Krist uspostavio: trudimo se ne obezvrijediti ovaj nauk.

Ponekad se pokušavaš opravdati govoreći da si rastresen, rasijan; ili da si karakterno hladan, suzdržljiv. I dodaješ kako stoga ne poznaješ do dna niti osobe s kojima živiš.

– Čuj, to te opravdanje ne ostavlja mirnim, zar ne?!

Savjetovao sam ti da uneseš mnogo nadnaravnog gledanja u svaku pojedinost svog običnog života. I odmah zatim sam dodao: Život s drugima pruža ti mnogo prilika tijekom dana.

Živjeti ljubav znači poštovati mentalitet drugih: ispuniti se radošću zbog njihova puta prema Bogu... a da pritom ne tražiš da oni misle kao ti ili da se ujedine s tobom.

– Palo mi je na pamet iznijeti ti sljedeću primjedbu: ti različiti putevi ipak su paralelni; slijedeći svoj vlastiti svatko će stići do Boga... Nemoj se gubiti u uspoređivanju ni u nemirima da saznaš tko će stići prije: to nije važno, ono što je važno jest – da svi stignemo do cilja.

Drugi je pun nedostataka! Dobro... Međutim osim činjenice da su savršeni samo u Nebu, ti također vučeš sa sobom svoje nedostatke i svejedno te podnose i, još više, poštuju te, jer te ljube ljubavlju koju je Isus Krist imao za svoje, sve dobrano opterećene bijedama!

– Izvuci pouku!

Tužiš se kako te ne shvaća... – Uvjeren sam da sve moguće čini kako bi te shvatio. Ali, kad ćeš se ti malo potruditi shvatiti njega?

Slažem se, dopuštam: ta osoba se ponijela loše, njezino je ponašanje nedostojno i zaslužuje prijekor, ne pokazuje nikakvu vrijednost. „Ljudski zaslužuje sav prezir”, dodao si.

– Ponavljam: Razumijem te, ali ne dijelim tvoju posljednju tvrdnju; taj jadan život je svet. Krist je umro da ga otkupi! Ako ga On nije prezreo, kako se usuđuješ ti?

Ako se tvoje prijateljstvo spušta na pomagača tuđe bijede, svodi se na žalosno kumovanje koje ne zaslužuje nimalo poštivanja.

Uistinu život, sam po sebi ograničen i nesiguran, katkada postaje težak. – To će ti pomoći da postaneš više nadnaravan, da vidiš Božju ruku: i tako ćeš biti ljudskiji i imat ćeš više razumijevanja za one koji te okružuju.

Oprost je razmjeran autoritetu. Običan sudac mora osuditi – iako uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti – provjereno i priznato zlo. Vrhovna vlast neke zemlje katkada dopušta amnestiju ili oslobađanje. Pokajanoj duši Bog oprašta uvijek.

„Preko vas sam vidio Boga koji je zaboravio moje uvrede i primio me s ljubavlju Oca.” Tako je pisao svojima jedan skrušeni rasipni sin 20. stoljeća, vraćajući se u kuću očevu.

Mnogo te je stajalo udaljiti se i zaboraviti svoje male brige i svoje osobne ambicije: siromašne i oskudne, ali dobro ukorijenjene. – Zauzvrat si sada sasvim uvjeren da su tvoja ambicija i tvoja zauzetost tvoja braća, i to samo oni, jer si u bližnjemu naučio otkrivati Isusa Krista.

“Stostruko!”... Kako si se sjetio prije nekoliko dana tog Gospodinova obećanja!

– U bratstvu koje se živi među tvojim prijateljima u apostolatu, uvjeravam te, naći ćeš to stostruko.

Kolika strahovanja i kolike opasnosti može otkloniti istinska ljubav među braćom, koja se ne imenuje – jer bi to onda izgledalo kao njezino profaniranje – ali koja blista u svakoj pojedinosti!

Utječi se s potpunim povjerenjem svaki dan Presvetoj Djevici. Tvoja duša i tvoj život bit će tako ojačani. – Ona će te učiniti dionikom blaga koje čuva u svom srcu, jer se “nikada nije čulo da je Ona ikoga zapustila tko se Njezinoj zaštiti utekao”.