PRIRODNOST

Krist je uskrsnuo: to najveće čudo vidjeli su samo malobrojni... oni koji su trebali. Prirodnost je oznaka božanskih poduhvata.

Kada se radi jedino i isključivo na slavu Božju, radi se sve s prirodnošću, s jednostavnošću, kao onaj kojemu se žuri te se ne može zadržavati u “velikim svečanostima” da ne bi izgubio svoj odnos s Gospodinom – neponovljiv i neusporediv.

„Zašto”, pitao si se s negodovanjem, „okolina i sredstva apostolata moraju biti ružni, prljavi... i komplicirani?” I dodao si: „A trošak je isti!” – Tvoje negodovanje učinilo mi se vrlo razumno i pomislio sam da se Isus obraćao svima i sve privlačio: siromašne i bogate, mudre i neuke, vesele i žalosne, mlađe i starije... Kako je ljubazna i prirodna – nadnaravna – njegova pojava!

Za uspješnost je potrebna prirodnost. – Što se može očekivati od jednog kista – pa i u rukama nekog velikog slikara – ako se omota u svileni omot?

Sveci su uvijek “neugodni” za druge.

Sveci, nenormalni?... Sad je trenutak da se obori ta predrasuda. Moramo poučavati, s nadnaravnom jednostavnošću kršćanske askeze, da ni mistični fenomeni ne znače abnormalnost: to je priroda takvih fenomena... isto kao što drugi psihički ili fiziološki fenomeni imaju svoju.

Govorio sam ti o obzorju koje se otvara našim očima, i o putu koji moramo prijeći. “Nemam poteškoća!”, rekao si mi kao da si začuđen “što ih nemaš”... – Stavi sebi u glavu: ne smije ih biti!!

Izbjegavaj smiješno ulagivanje, koje možda na podsvjestan način iskazuješ prema onome koji zapovijeda, sustavno se pretvarajući u razglasni aparat njegovih ukusa i njegovih mišljenja u pitanjima od malog značenja. – Još mnogo oprezniji budi da ti se ne dogodi licemjerno prikazivanje njegovih mana kao ugodnih pojedinosti, čime bi doprinio prisnosti koja ga lišava autoriteta ili – najgoru uslugu koju bi mu mogao učiniti! – prikazujući ono što ne vrijedi kao nešto zabavno.

Pobuđuješ oko sebe umjetnu klimu nepovjerenja i sumnjičenja, jer kad govoriš ostavljaš dojam kao da igraš šah: za svaku riječ kao da razmišljaš četiri poteza unaprijed. Pazi gdje Evanđelje, prikazujući žalosnu, sumnjičavu i licemjernu pojavu književnika i farizeja, donosi kako su se obraćali Isusu pitanjima i postavljali Mu upite “ut caperent eum in sermone” – da bi izvrnuli smisao njegovih riječi! – Izbjegavaj takvo ponašanje.

Prirodnost nema ništa zajedničko s prostotom, ni s prljavštinom, niti s lošim odgojem. Neki nastoje svesti služenje Bogu na rad sa svijetom bijede i – oprostite – ušljivosti. Taj zadatak jest i bit će potrebit i divan: a ipak, kad bismo se ograničili isključivo na to – ne govoreći o činjenici da bismo pri tome veliki broj duša zanemarili – zar bismo se, pitam te, prestali za njih zanimati kada bismo ih konačno izvukli iz njihove bijedne situacije?

Osjećaš se nedostojan? – U redu... Nastoj postati dostojan. I dovoljno.

Što sve ne činiš kako bi bio izvanredan!... – To što ti se događa jako je obično!

“Blažena što si povjerovala”, kaže Elizabeta našoj Majci. – Povezanost s Bogom, nadnaravni život, sadrži uvijek privlačnu praksu ljudskih kreposti: Marija donosi u kuću svoje rođakinje radost, jer “nosi” Krista.