ŠIRENJE VJERE
Uvjeri se: tvoj apostolat se sastoji u širenju dobrote, svjetlosti, entuzijazma, darežljivosti, duha žrtve, u ustrajnosti u radu, u temeljitosti studija, u velikodušnosti predanja, u suvremenosti, u potpunoj i vedroj poslušnosti prema Crkvi, u savršenoj ljubavi... – Nitko ne daje ono što nema.
Tebi, još mladom, koji si se tek dao na put, evo savjeta: Budući da Bog zaslužuje sve, nastoj se profesionalno odlikovati, kako bi mogao širiti svoje ideje s više uspješnosti.
Nemoj to zaboraviti: Toliko smo uvjerljiviji koliko smo više sami uvjereni.
„Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” I na kraju svog zemaljskog puta zapovijeda: “Euntes, docete” – Idite i naučavajte. Želi da Njegova svjetlost blista u ponašanju i u riječima Njegovih učenika, također i u tvojima.
Upečatljiva je učestalost kojom, u ime slobode, tolike osobe strahuju – i nastoje spriječiti – da katolici budu jednostavno dobri katolici.
Čuvaj se onih koji šire klevete i sumnjičenja, koje neki pokupe iz nepromišljenosti, a drugi iz zlonamjernosti, razarajući vedrinu ozračja i trujući javno mnijenje. Katkada istinska ljubav iziskuje javno prekoravanje takvih napada, kao i onih koji ih izazivaju. Inače s njihovom pogrešnom ili slabo izgrađenom savješću oni sami i oni koji ih slušaju mogli bi ovako misliti: Šute, znači slažu se.
Sektaši dižu glas protiv onog što oni nazivaju “naš fanatizam”, budući da stoljeća prolaze, a katolička vjera ostaje nepromijenjena. Naprotiv, fanatizam sektaša – jer u njemu nema istine – mijenja svaki čas svoj plašt dižući protiv Svete Crkve bauk pukih riječi, koje njihovo djelovanje lišava sadržaja: “sloboda” koja sputava, “napredak” koji vraća u divljinu; “znanost” koja prikriva neznanje... Uvijek neki zastor koji skriva staru pokvarenu robu. O kad bi svakim danom tvoj “fanatizam” postao snažniji za Vjeru, jedinu obranu jedine Istine!
Nemoj se plašiti i nemoj se čuditi tupoglavosti nekih. Nikada neće uzmanjkati budalastih koji, iz kulturnih pretenzija, mašu oružjem svoga neznanja.
Kako je mučno vidjeti da idu ruku podruku, podržavani različitim strastima – ali udruženi protiv kršćana, djece Božje – oni koji mrze Gospodina i neki koji tvrde da su u Njegovoj službi!
U nekim sredinama, naročito u intelektualnim krugovima, opaža se i rukom se može dodirnuti jedna vrsta sektaške predaje, u kojoj katkada sudjeluju čak i katolici, koja – s ciničnom ustrajnošću – pothranjuje i širi klevetu, da bi se bacila sjena na Crkvu ili na osobe i organizacije, protiv svake istine i svake logike. Moli svaki dan s vjerom: “Ut inimicos Sanctae Ecclesiae – neprijatelji, jer se takvim izjašnjavaju – humiliare digneris, te rogamus audi nos!” – Smeti, Gospodine, one koji te progone, jasnoćom svoje svjetlosti, koju smo spremni širiti.
Je li ideja katoličanstva stara i zbog toga neprihvatljiva?… – Još starije je sunce, i nije izgubilo svoju svjetlost; drevnija je voda i još uvijek gasi žeđ i osvježava.
Ne može se nikome dopustiti, pa ni radi dobre svrhe, iskrivljavanje povijesti ili života. – Ali velika je zabluda podizati na pijedestal neprijatelje Crkve, koji su potrošili svoje dane proganjajući je. Budi uvjeren: Povijesna istina ne trpi zbog toga što jedan kršćanin ne želi sudjelovati u podizanju pijedestala, koji ne bi smio postojati: Otkad se to mržnja postavlja kao uzor?
Kršćanskom širenju vjere nije potrebno izazivanje antagonizama niti zlostavljanje onih koji ne poznaju naš nauk. Ako se postupa s ljubavlju – “Caritas omnia suffert!” – Ljubav sve podnosi – onaj koji je bio protivnik, svojom pogreškom doveden u zabludu, uz pomoć naše iskrenosti i osjetljivosti može se na kraju i sam zalagati. – Naprotiv, nema mjesta za popuštanja u dogmi u ime naivne “širine pogleda”, jer tko bi radio na taj način izložio bi se tome da ostane izvan Crkve; i, umjesto da postigne dobro za druge, naškodio bi samom sebi.
Kršćanstvo je “neobično”, ne prilagođuje se stvarima svijeta. I to je možda njegov “najveći nedostatak”, i barjak svjetovnih.
Neki ne znaju ništa o Bogu ... jer im nitko o Njemu nije govorio na razumljiv način.
Gdje ne dosiže tvoja inteligencija, moli da dosegne sveta domišljatost kako bi služio više i bolje svima.
Vjeruj mi, apostolat, vjerska pouka trebaju obično biti kapilarni: jedan po jedan. Svaki vjernik sa svojim neposrednim prijateljem. Nas, sinove Božje, zanimaju sve duše, jer nas zanima svaka pojedina duša.
Uteci se Djevici, Majci Dobrog Savjeta, da iz tvojih usta ne iziđe nikada uvreda Bogu.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/surco/sirenje-vjere/ (16.11.2025.)