SRCE

Ono što je potrebno za postizanje sreće nije lagodan život nego zaljubljeno srce.

Nakon dvadeset stoljeća moramo izjaviti s potpunom sigurnošću da Duh Kristov nije izgubio ništa od svoje otkupiteljske snage, jedine koja ispunja čežnje ljudskog srca. – Počni tu istinu ostvarivati u svom srcu, koje će biti trajno nemirno – kao što je napisao sv. Augustin – dok ne otpočine u Božjem Srcu.

Ljubiti znači... ne gajiti nego samo jednu misao, živjeti za ljubljenu osobu, ne pripadati sebi, biti sretno i slobodno podređen dušom i srcem tuđoj volji... i u isto vrijeme svojoj vlastitoj.

Još ne ljubiš Boga kao škrtac svoje bogatstvo, kao majka svoje dijete... još se previše baviš sobom samim i svojim sitnicama! Ipak primjećuješ da je Isus već postao prijeko potreban u tvom životu...

– Dakle, čim budeš potpuno odgovorio na Njegov poziv, postat će ti prijeko potreban i u svim tvojim djelima.

Dovikuj Mu jako, jer je to krik ludosti jednog zaljubljenika: Gospodine, iako Te ljubim... ne pouzdaj se u me! Priveži me uza se, svakim danom sve više!

Nemoj u to sumnjati: srce je stvoreno da ljubi. Stavimo, dakle, našega Gospodina Isusa Krista u sve naše ljubavi. Inače, prazno se srce osvećuje i ispunja najgorim gadostima.

Ne postoji ljudskijeg srca od onoga koje se prelijeva nadnaravnim osjećajem. Pomisli na Gospu, punu milosti, Kći Očevu, Majku Boga Sina, Zaručnicu Duha Svetoga: u Njezinu Srcu ima mjesta za cijelo čovječanstvo, bez razlike i diskriminacije. – Svatko je Njezin sin, Njezina kći.

Kada osobe imaju odveć maleno srce, čini se da svoje težnje čuvaju u siromašnom i usamljenom sandučiću.

Svaki dan se moraš ponašati, u ophođenju s osobama koje te okružuju, s mnogo razumijevanja, s mnogo ljubavi, skupa – razumije se – sa svom potrebnom energijom: drugačije, razumijevanje i ljubav pretvaraju se u sukrivnju i sebeljublje.

Govorio je – bez hinjene poniznosti – onaj naš prijatelj: „Nisam trebao učiti opraštati, jer me je Gospodin naučio ljubiti.”

Opraštati. Opraštati svom dušom i bez sjenke zlopamćenja! Stav je to uvijek velik i plodan. – To je bila gesta Kristova u trenutku kada su Ga pribijali na križ: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine”, otkuda je došlo tvoje i moje spasenje.

Jako te je ražalostilo tumačenje, tako malo kršćansko, one osobe: „Oprosti svojim neprijateljima”, govorio ti je, „ne možeš zamisliti kako će se razljutiti!” Nisi se mogao suzdržati i odgovorio si mu: „Ne želim obezvrijediti ljubav ponižavanjem bližnjega. Opraštam jer ljubim, u žaru za nasljedovanjem Učitelja.”

Izbjegavaj s obzirnošću sve što bi moglo raniti srca drugih.

Zašto između deset načina da kažeš “ne”, moraš izabrati onaj najodbojniji? – Krepost ne želi ranjavati.

Pazi dobro: Trebamo ljubiti Boga ne samo svojim srcem nego i “Njegovim”, i onim cijeloga čovječanstva svih vremena... Inače, nikada nećemo uspjeti odgovoriti Njegovoj Ljubavi.

Boli me kad oni koji su se predali Bogu ostavljaju dojam ili daju povoda da ih se drži za samce: a Ljubav im je drugo ime! – Samci će postati ako ne budu znali ljubiti Onoga koji toliko ljubi.

Netko je usporedio srce s mlinom što ga pokreće vjetar ljubavi, strasti... Uistinu, taj “mlin” može samljeti zrno, ječam, balegu... Ovisi o nama!

Demon – otac laži i žrtva svoje oholosti – pokušava oponašati Gospodina i u načinu traženja novih pristaša. Jesi li zapazio? Kao što se Bog služi ljudima u spašavanju duša i privođenju svetosti, tako se i sotona služi drugim osobama da bi spriječio taj posao i upropastio ih. I – nemoj se uzbuđivati – na isti način kako Isus traži od tvojih najbližih – rodbine, prijatelja, kolega itd. – da budu oruđe – isto tako i sotona često pokušava navesti na zlo te najdraže osobe. Stoga, ako se krvne veze pretvore u sputavanje, koje te ometa u slijeđenju puteva Božjih, odsijeci ih odlučno. I možda će ta tvoja odlučnost osloboditi one koji su bili u mrežama Lucifera.

Hvala, moj Isuse, jer si se htio učiniti savršenim Čovjekom, sa Srcem koje ljubi, koje ljubi nadasve, koje ljubi do smrti i trpi: koje se ispunja radošću i boli; koje se oduševljava za puteve ljudske, i pokazuje nam onaj koji vodi u Nebo; koje se herojski podvrgava dužnosti i vodi milosrđem; koje bdije nad siromasima i nad bogatima; koje se brine za grešnike i za pravednike... – Hvala, moj Isuse, i daj nam srce po mjeri Tvoga!

Zamoli Isusa da ti udijeli Ljubav kao oganj očišćenja u kojem neka se tvoje jadno tijelo, tvoje jadno srce istroši i očisti od svih zemaljskih bijeda... I, lišen samog sebe, neka se Njime ispuni. Isprosi korjenitu odbojnost prema svemu što je svjetovno: da te samo Ljubav podupire.

Vidio si veoma jasno svoj poziv – ljubiti Boga – ali samo glavom. Uvjeravaš me kako si i svojim srcem na putu... ali, katkada si rastresen i pokušavaš čak skrenuti pogled unatrag: znak je to da ga još nisi svim srcem prigrlio. – Pročisti se!

„Došao sam”, tako kaže Učitelj, „da dignem čovjeka protiv njegova oca, kći protiv njezine majke, a nevjestu protiv njezine svekrve...” Ispunjajući ono što On traži od tebe, po kazat ćeš da ih iskreno voliš. Stoga se ne zaštićuj ljubavlju koju gajiš prema njima – ona mora biti potpuna – u trenutku tvoje osobne žrtve. Inače, vjeruj mi, ispred ljubavi prema Bogu stavljaš ljubav prema svojim roditeljima, a ispred te ljubavi prema roditeljima svoje samoljublje. – Jesi li sada dublje shvatio podudaranje s riječima Evanđelja?

Srce! S vremena na vrijeme, a da se to ne može izbjeći, pada sjena na ljudsko svjetlo – ružno, žalosno, “malograđansko” sjećanje. – Pođi odmah Svetohraništu, fizički ili duhovno: i vratit ćeš se svjetlosti, radosti, Životu.

Učestalost posjeta Gospodinu sastoji se od dvaju faktora: vjere i srca; vidjeti istinu i zavoljeti je.

Ljubav se ojačava također odricanjem i mrtvljenjem.

Da imaš veliko srce i malo više iskrenosti, ne bi oklijevao s mrtvljenjem, niti bi imao osjećaj da se mrtviš… zbog sitnica.

Ako se ljutiš – u određenim okolnostima to je dužnost; u drugima slabost – neka to traje kratko. Usto uvijek s milosrđem: ljubavlju!

Prekoriti?... – Često je to potrebno. Ali da se pouči kako ispraviti pogrešku. Nikada da to bude izljev tvog ružnog karaktera.

Kada treba ispravljati, neka se to čini jasno i ljubazno; da se ne isključi osmijeh s usana, ako je prikladan. Nikada – ili veoma rijetko – u napadu srdžbe.

Držiš se čuvarem dobra i apsolutne istine pa stoga osjećaš da ti je dodijeljen neki osobni naslov ili pravo da uništiš zlo pod svaku cijenu? – Tako nećeš srediti ništa: samo iz Ljubavi i s ljubavlju! sjećajući se da ti je Ljubav oprostila i da ti toliko oprašta.

Voli dobre, jer ljube Krista... – I voli one koji Ga ne ljube, jer imaju tu nesreću... a naročito stoga jer On ljubi i jedne i druge.

Ljudi ove zemlje – tako udaljeni od Boga, tako zavedeni – podsjećaju te na riječi Učiteljeve: „Kao ovce bez pastira su.” – I osjetio si da se i tvoje srce ispunja sažaljenjem... Odluči se, s mjesta koje zauzimaš, dati život kao žrtvu paljenicu za sve.

„Siromašni su”, govorio je onaj naš prijatelj, „moja najbolja duhovna knjiga i glavni motiv moje molitve. Sažale mi se oni, sažali mi se Krist s njima. I, jer mi se sažale, shvaćam da Ga volim i da ih volim.”

Stavljajući Božju ljubav u središte prijateljstva, osjećaj se pročišćava, povećava i produhovljuje; jer se pali korov, egoistična gledišta, pretjerano tjelesna promatranja. Nemoj zaboraviti ovo: Božja ljubav sređuje bolje naše osjećaje, čini ih čišćima, ne umanjujući ih.

Ova te okolnost peče: približio ti se Krist dok nisi bio doli jadan gubavac! Do toga trenutka njegovao si samo jednu dobru osobinu: velikodušno zanimanje za druge. Nakon tog susreta postigao si milost i vidio u njima Isusa, zaljubio si se u Njega i sada Ga voliš u njima... I čini ti se malim – imaš pravo! – altruizam koji te je prije poticao da učiniš kakvu uslugu bližnjemu.

Privikavaj se stavljati svoje jadno srce u Slatko i Bezgrešno Srce Marijino dok ti ga ne očisti od tolikog korova i povede te Presvetom i Premilostivom Isusovu Srcu.