VJERNOST

Posljedica je vjernosti sigurnost da nastavljaš ići ispravnim putem, bez nestabilnosti i nemira. I učvršćenje u sigurnost da zdrav razum i sreća postoje. – Vidi obistinjuje li se to svakoga trenutka u

tvom životu.

Povjerio si mi da te Bog ponekad ispunja svjetlom, a u drugim trenucima ne. Podsjetio sam te, sa sigurnošću, da je Bog uvijek beskrajno dobar. Stoga, za kretanje naprijed dovoljni su ti ovi trenuci svjetla; ali i oni drugi su ti korisni, da te učine vjernijim.

Sol zemlje. – Naš Gospodin je rekao da su njegovi učenici – također ti i ja – sol zemlje koja treba učiniti imunim, spriječiti kvarenje, dati okus svijetu.

– Ali je također dodao: “Quod si sal evanuerit...”

– Ako sol obljutavi, bacit }e se van da ljudi po njoj gaze...

– Sada, suočeni s mnogim zbivanjima na koja se tužimo, ne počinješ li sebi tumačiti ono što prije nisi uspijevao protumačiti?

Uzdrhtim na onaj odlomak iz Druge poslanice Timoteju, u kojem se Apostol tuži zbog Demina bijega u Solun, privučenog zavodljivostima svijeta... Za ništavnu stvar, i iz straha pred progonima, izdao je božansku stvar čovjek kojega sv. Pavao u drugim poslanicama ubraja među svete. Uzdrhtim, poznajući svoju malenost; i nuka me da zahtijevam od sebe vjernost Gospodinu i u događajima koji mogu izgledati nevažni, jer ako mi ne služe jačem sjedinjenju s Njim, ne želim ih!

Za toliko povijesnih događaja, oko kojih se sotona uporno trudi ne bi li se ponovili, učinilo mi se veoma pogođeno ono tvoje objašnjenje o vjernosti: “Nosim svaki dan u srcu, u glavi i na usnama uzdah: Rim!”

Veliko otkriće: stvar koju si uspijevao samo površno shvatiti, postala ti je sasvim jasna kada si je morao tumačiti drugima. Morao si veoma dugo razgovarati s jednim koji je bio klonuo duhom, jer se osjećao beskorisnim a nije htio biti nikome na teret... Tada si shvatio, kao nikada prije, zašto ti stalno govorim da trebamo biti magarčići na dolapu: vjerni, s velikim štitnicima na očima da ne možemo gledati ni osobno uživati rezultate – cvjetove, plodove, ljepotu vrta – sasvim sigurni u učinkovitost naše vjernosti.

Vjernost zahtijeva glad za formacijom, jer – potaknut iskrenom ljubavlju – ne želiš riskirati da, iz neznanja, širiš ili braniš kriterije i stavove koji su veoma daleko od slaganja s istinom.

„Htio bih”, pišeš mi, „da moja vjernost i moja ustrajnost budu tako čvrste i tako stalne, a moje služenje tako budno i puno ljubavi, da možete biti zadovoljni sa mnom, i da Vam budem mala utjeha.”

– A ja ti odgovaram: Neka te Bog učvrsti u tvojoj odluci, da bismo bili pomoć i utjeha Njemu.

Istina je da neki koji se zanose poslije odlaze... Neka te to ne uznemiruje: oni su igla kojom se Bog služi da bi prošao konac.

– Oh, i preporuči ih Gospodinu! Možda se može postići da nastave druge poticati.

Za tebe koji se kolebaš, prepisujem iz jednog pisma: “Možda ću odsad pa nadalje nastaviti biti isto neprikladno sredstvo. Unatoč tome, izmijenilo se postavljanje i rješenje moga životnog problema; jer je u meni čvrsta želja da ustrajem... zauvijek!”

– Ne sumnjaj u Njegovu nepogrešivost.

Tvoj je život služenje, ali uvijek s granitnom vjernošću, bezuvjetnom: samo ćemo tako imati učinak koji Gospodin očekuje.

Nikada neću dijeliti, bilo na asketskom bilo na pravnom planu, mišljenje onih koji misle i žive tako kao da služba Crkvi znači osvajanje vrha.

Boli te što vidiš da neki upotrebljavaju tehniku govora o Kristovu Križu samo da bi se uzdigli i došli do položaja... To su isti oni kojima ništa što vide nije čisto ako ne odgovara njihovu kriteriju.

– Jedan razlog više da ti ustraješ u poštenim namjerama i moliš Učitelja za snagu da možeš ponavljati: “Non mia voluntas, sed tua fiat!” – Gospodine, daj da s ljubavlju ispunim tvoju Svetu Volju!

Svaki dan sve više moraš rasti u vjernosti prema Crkvi, Papi i Svetoj Stolici... S ljubavlju sve više teološkom!

Imaš veliku želju ljubiti Crkvu: tim više što se više trude oni koji je pokušavaju nagrditi. – Čini mi se to veoma logičnim: jer Crkva je tvoja Majka.

Oni koji ne žele shvatiti da vjera zahtijeva služenje Crkvi i dušama, prije ili kasnije izokreću ciljeve i završit će tako da će se služiti Crkvom i dušama za svoje osobne ciljeve.

Kamo sreće da nikad ne upadneš u zabludu poistovjećivanja Mističnog Tijela Kristova s nekim određenim stavom, osobnim ili javnim, bilo kojega od njegovih članova. I kamo sreće da ne pružiš slabo formiranim ljudima povod padu u tu zabludu.

– Vidiš kako je važna tvoja dosljednost, tvoja vjernost!

Ne razumijem te kada mi, govoreći o pitanjima morala i vjere, kažeš da si neovisni katolik...

– Neovisan o kome? Ta lažna neovisnost jednaka je napuštanju Kristova puta.

Nemoj nikada popuštati u crkvenom nauku. – Kad se čini legura, uvijek gubi bolji metal. Osim toga, to blago nije tvoje i – kako kaže Evanđelje – Gospodar može od tebe zatražiti račun kada najmanje to očekuješ.

Slažem se s tobom da ima praktičnih katolika koji čak izgledaju pobožni u očima drugih i koji su možda iskreno uvjereni, a koji naivno služe neprijateljima Crkve...

– U njihov se dom uvukao – pod različitim, loše primijenjenim imenima – ekumenizam, pluralizam, demokracija – najgori neprijatelj: neznanje.

Iako se čini paradoksom, ne događa se rijetko da baš oni koji sebe predstavljaju sinovima Crkve kasnije budu oni koji siju najviše pometnje.

Umoran si od borbe. Smučio ti se ambijent obilježen pomanjkanjem vjernosti... Svi se nabacuju na onoga koji je pao da ga zgaze! Ne znam zašto se čudiš. Isto se već dogodilo Kristu, ali On se nije povukao, jer je došao baš da spašava bolesne i one koji Ga nisu shvaćali.

Da vjerni ništa ne čine, želja je onih nevjernih.

Bježi od sektaštva, koje je u suprotnosti s vjernom suradnjom.

Ne može se promicati istinsko jedinstvo izazivanjem novih podjela... Još je gore kada oni koji na tom rade teže zagospodariti, istiskujući zakonitu vlast.

Ostao si zamišljen čuvši moje riječi: Želim imati krv moje Majke Crkve; a ne Aleksandrovu, ni Karla Velikog, ni onu sedam grčkih mudraca.

Ustrajati znači ostati u ljubavi, “per Ipsum et cum Ipso et in Ipso...”, što u stvarnosti možemo tumačiti i ovako: On! sa mnom, za mene i u meni.

Može se dogoditi da među katolicima bude nekih koji imaju malo kršćanskog duha; ili koji ostavljaju takav dojam na one koji im se približe u nekom određenom trenutku. Ali ako bi te sablaznila ta realnost, značilo bi to da slabo poznaješ ljudsku bijedu i... svoju vlastitu. Osim toga, nije pravedno ni lojalno polaziti od slabosti te nekolicine da bi se ozloglasilo Krista i Njegovu Crkvu.

Istina je da mi, djeca Božja, ne smijemo služiti Gospodinu zato da nas drugi vide... ali ne smije nam smetati što nas vide, a još manje ne smijemo prestati biti vjerni opslužitelji zato jer nas vide!

Prošlo je dvadeset stoljeća, i prizor se ponavlja svakog dana: nastavljaju suditi, bičevati i razapinjati Učitelja... I mnogi katolici, svojim ponašanjem i svojim riječima, nastavljaju vikati: Taj? Ja ga ne poznajem! Htio bih ići posvuda, podsjetiti mnoge, u povjerenju, da je Bog milosrdan, ali da je i veoma pravedan! Zato je jasno ustvrdio: “Ni ja neću priznati onih koji mene nisu priznali pred ljudima.”

Uvijek sam držao da je pomanjkanje vjernosti zbog ljudskog obzira pomanjkanje ljubavi... i pomanjkanje osobnosti.

Upravi svoje oči prema Djevici i promatraj kako Ona živi krepost vjernosti. Kada je potrebna Elizabeti, Evanđelje kaže da hrli “cum festinatione” – radosnom hitnjom. Uči od nje!