VOLJA

Za napredak u nutarnjem životu i u apostolatu nije potrebna sjetilna pobožnost, nego odlučna i velikodušna raspoloživost volje za božanske zahtjeve.

Bez Gospodina nećeš učiniti niti jedan siguran korak. – Sigurnost u potrebitost Njegove pomoći povezat će te još više s Njim, s čvrstim i s ustrajnim pouzdanjem praćenim radošću i mirom, pa ako put i postane težak i strm.

Pogledaj koja velika razlika postoji između naravnog i nadnaravnog načina djelovanja. Prvo počinje dobro, ali poslije popusti. Drugo počinje također dobro... ali poslije nastoji nastaviti još bolje.

Nije loše ponašati se dobro iz plemenitih ljudskih motiva. – Ali... koje li razlike kada “gospodare” nadnaravni motivi!

Promatrajući toliku radost pri teškom radu, onaj prijatelj je zapitao: „Ali, zar se sve to čini iz zanosa?” – I odgovoriše mu s radošću i s vedrinom: „Iz zanosa?... Loše bismo prošli!”; “Per Dominum nostrum Jesum Christum!” – Po Gospodinu našem Isusu Kristu koji nas trajno čeka.

Svijetu je potrebno da probudimo zaspale, da obodrimo bojažljive, da povedemo zavedene: jednom riječju, da ih uvrstimo u Kristove redove kako se ne bi izgubila tolika energija.

Možda i tebi bude od pomoći ova nadnaravna misao – tankoćutnost dobrovoljne ljubavi – koju je jedna doista Božja duša ponavljala samoj sebi pred najrazličitijim zahtjevima: „Krajnje je vrijeme da ozbiljno odlučiš učiniti nešto vrijedno truda.”

Koje kršćansko savršenstvo misliš postići ako slijediš uvijek svoj hir, “ono što se tebi sviđa...”? Sve tvoje mane, protiv kojih se ne boriš, rađat }e logično stalno plodom loših djela. A tvoja volja – koja nije očeličena u ustrajnoj borbi – neće ti služiti ničemu, kada nadođe neka teška okolnost.

Fasada je snažna i čvrsta. – Ali koje li mlakosti i nedostatka volje iznutra!

– Potakni odlučnost da se tvoje kreposti ne pretvore u prerušavanje, već u habitus koji će odrediti tvoj karakter.

„Poznajem osobe, muškarce i žene, koji nemaju snage ni tražiti pomoć”, kažeš mi žalostan i razočaran. – Nemoj ih zaobilaziti u širokom luku, tvoja volja da spasiš sebe i njih može biti polazna točka njihova obraćenja. Osim toga, ako dobro razmisliš, opazit ćeš da su pružili ruku i tebi.

Mlitavi ljudi, oni koji se tuže na tisuće malih smiješnih stvari, isti su oni koji se ne znaju žrtvovati u tim svakodnevnim sitnicama za Krista... a još manje za bližnjega. Koja sramota ako tvoje ponašanje – tako tvrdo i tako zahtjevno prema drugima – bude patilo od te mlitavosti u tvojoj dnevnoj zaposlenosti!

Trpiš mnogo jer uviđaš kako nisi na visini. Htio bi učiniti više i s više uspješnosti, ali često činiš stvari potpuno smušeno, ili ih se uopće ne usuđuješ činiti. “Contra spem, in spem!” – živi u sigurnoj nadi, protiv svake nade. Osloni se na tu čvrstu hrid koja će te štititi i ohrabriti. To je teološka krepost – čudesna! – koja će te gurati da napreduješ, bez straha da ćeš prijeći granice, i neće ti dopustiti stati.

– Nemoj me tako gledati! Da! Gajiti nadu znači osnažiti volju.

Kada tvoja volja omlitavi pred uobičajenim poslom, sjeti se još jednom onog promišljanja: “Učenje, rad, bitan su dio moga puta. Nepovjerenje u moju stručnost – što je posljedica lijenosti – učinilo bi beskorisnim ili nemogućim moje djelovanje kao kršćanina. Treba mi – tako Bog hoće – utjecaj profesionalnog ugleda da bih privukao druge i pomogao im.”

– Nemoj u to sumnjati: ako zanemariš svoju zadaću, udaljavaš se sam – i udaljavaš druge – od božanskih planova!

Strašio te put djece Božje jer, u ime Gospodinovo, poticali su te na pokoravanje, odricanje, izlazak iz tvoje kule bjelokosne. Povukao si se natrag... i priznajem ti da me ne začuđuje taj teret koji te tišti: sklop kompleksa i pobijanja, mučnina i skrupula koji čini da se osjećaš beskorisnim. Nemoj se ljutiti ako ti kažem da si se ti ponio još nekorektnije – kao da si gori i niži – od izopačenih ljudi, bezočnih glasnika zla.

“Surge et ambula!” – Ustani i hodaj, odluči se! Još je na vrijeme da se oslobodiš tog nesretnog tereta, ako s Božjom milošću slušaš što On od tebe traži i, nadasve, ako Mu u tome udovoljiš potpuno i drage volje.

Dobro je da ti takva nestrpljivost izjeda dušu. – Ali nemoj žuriti: Bog želi i računa na tvoju odluku da se ozbiljno pripraviš, za vrijeme nužnih godina ili mjeseci. Nije mislio baš pogrešno onaj car kad je rekao: „Vrijeme i ja protiv dvojice drugih.”

Jedan pošteni čovjek ovako je sažeo ljubomoru i zavist: „Mora da imaju posve zlu volju kad Žele zamutiti tako bistru vodu.”

Moraš li ostati šutljiv i neaktivan?... – Kad je riječ o nepravednom napadu na pravedan zakon? Ne!

Svakim danom sve više “gubiš glavu”... – To se zapaža u sigurnosti i u izvanrednom pouzdanju što ti ga daje spoznaja da radiš za Krista.

– Već je Sveto pismo objavilo: „Vir fidelis multum laudabitur” – Vjeran čovjek zaslužuje hvalu sviju.

Nikada se nisi osjetio tako posve slobodan kao sada kad je tvoja sloboda satkana od ljubavi i odricanja, sigurnosti i nesigurnosti: jer se ni u čemu ne pouzdaješ u sebe već u svemu u Boga.

Jesi li vidio kako se sakuplja voda u cisterne za doba suše?... Na isti način, kako bi postigao stalnost karaktera koja ti je potrebna u danima poteškoća, moraš skupljati radost, jasne misli i rasvjetljenja koja ti Gospodin šalje.

Kada se ugasi plamen prvog zanosa, napredovati u tami postaje mučno! – Ali taj napredak, ma koliko stajao, najsigurniji je. A poslije, kada najmanje očekuješ, tama će nestati i vratit će se zanos i plamen. Ustraj!

Bog hoće nas, svoju djecu, kao udarne čete. – Ne možemo, kao takvi, stajati u pričuvi: stvoreni smo za borbu, na mjestu gdje se nalazimo, kao vojska svrstana za bitku.

Nije riječ o tome da ostvaruješ svoje dužnosti na brzinu i u naglosti, nego da ih privodiš kraju bez zaustavljanja, Božjim korakom.

Ne manjka ti ugodan stil inteligentnog govornika... Ali si također veoma nehajan. „Ako me ne traže...”, ispričavaš se.

– Ako se ne promijeniš – govorit ću jasno – i ne ideš ususret onima koji te čekaju, nikada nećeš biti

uspješan apostol.

Troje je veoma važno za privođenje duša Gospodinu: Zaboraviti na sebe i misliti samo na slavu svoga Boga Oca; podložiti sinovski svoju volju nebeskoj Volji, kako te je naučio Isus Krist; poslušno slijediti svjetlo Duha Svetoga.

Tri dana i tri noći Marija traži Sina koji se izgubio. Kad bismo barem mogli reći – ti i ja – kako i naša volja da pronađemo Isusa ne zna za počinak.