Prva postaja
ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Prošlo je deset sati prije podne. Proces se bliži kraju. Nema pravih dokaza. Sudac zna da su Isusa neprijatelji predali iz zavisti i pokušava riješiti problem na jedan apsurdan način: predlaže neka se bira između Barabe, zločinca optuženog zbog ubojstva, i Isusa, koji se zove Krist. Narod se odlučuje za Barabu. Kaže im Pilat: Što, dakle, da učinim s Isusom?
Oni odgovore: Neka se razapne! Sudac će opet: Kakvo je zlo učinio? Oni poviču još jače: Neka se razapne! Neka se razapne!
Pilata spopadne strah pred ovim sve većim metežom. Tada zapovjedi da mu se donese vode i opere pred narodom ruke, govoreći: Nevin sam od krvi ovoga pravednika. To je vaša stvar.
I pošto je dao Isusa izbičevati, predade Ga da Ga se razapne. Gnjevna i bjesomučna grla zanijemiše. Izgledalo je kao da su već pobijedili Boga.
Isus je sam. Daleko su ostali oni dani kada je riječ Bogočovjeka svjetlom i nadom ispunjala srca, oni dugi redovi ozdravljenih bolesnika koji se vraćaju svojim kućama, trijumfalni poklici Jeruzalema kada je Gospodin došao na leđima jednog umiljatog magarčića. Zašto ljudi nisu htjeli dati drugi smjer Božjoj ljubavi! Da smo barem mi, ti i ja, prepoznali dan Gospodnji!
Točke za razmatranje
1. Isus moli na Maslinskoj gori: Pater mi (Mt 26,39), Abba, Pater! (Mk 14, 36). Bog je moj Otac i onda kada mi šalje bol. Njegova ljubav je nježna i onda kada me ranjava. Isus trpi da bi ispunio Očevu Volju. I ja želim ispuniti presvetu Božju volju slijedeći Učiteljeve korake. Zašto se onda tužiti ako naiđem na bol koja treba da me prati na mom putu? U ovom će se pokazati nedvojbeni znak da sam njegovo dijete: Bog postupa prema meni onako kako je postupao sa svojim Božanskim Sinom. I stoga, kao i On, i ja smijem uzdisati i plakati, sam u svojem Getsemanskom vrtu; ali, bacivši se na zemlju i spoznavajući svoju ništavnost, iz dubine duše će se uzdignuti moj vapaj k Bogu: Pater mi, Abba, Pater, fiat.
2. Isusa uhvatiše: venit hora: ecce Filius hominis tradetur in manus peccatorum (Mk 14,41). Dakle i grešni čovjek ima svoj čas? Da, a Bog svoju vječnost!... Isus u lancima! 0 lanci, koje je Gospodin dobrovoljno uzeo na sebe, vežite i mene, da bih se bar tako naučio dijeliti boli svoga Gospodina, da bi se ovo moje smrtno tijelo ponizilo... Jer, nema drugoga izbora: ili ću svladati svoje tijelo ili će ono mene poniziti. A ja rade želim biti sluga svoga Boga, nego rob svoga tijela.
3. Održava se simulirani proces, a Isus šuti. Jesus autem tacebat (Mt 26,63). Zatim odgovara Gospodin na Kajfina i Pilatova pitanja. Ali Herodu, koji je prevrtljiv i pohotan, ni jednu riječ (usp. Lk 23,9). Grijeh nečistoće toliko kvari čovjeka, da on glas Spasiteljev ne može ni čuti. Ako se ljudi i u svim mogućim sredinama protive istini, ti šuti i moli, odriči se… i čekaj. Jer i u dušama, koje izgledaju kao sasvim izgubljene ostaje do zadnjeg daha sposobnost da se vrate i da ljube Boga.
4. Uskoro će biti proglašena osuda. Pilat se ruga: ecce rex vester! (Iv 19, 14). Svećenici odgovaraju razjareno: Mi nemamo drugoga kralja osim cara (Iv 19, 15). Gdje su tvoji prijatelji, Gospodine? Gdje tvoji podanici? Svi su Te napustili. To rasulo traje već dvije tisuće godina... Svi mi bježimo od Križa, od tvojega svetoga Križa. Krv, tjeskoba, samoća i jedna neutaživa glad za dušama... to je pratnja tvome kraljevskom dostojanstvu.
5. Ecce homo! (Iv 19,5). Srce drhti dok promatra Presveto Gospodinovo Čovještvo koje je pretvoreno u jednu jedinu ranu. Ako li ga tko upita: Kakve su ti to rane po tijelu?, on će od govoriti: Iz ranjen sam kod prijatelja (Zah 13, 6). Pogledaj na Isusa. Svaka ogrebotina optužuje, svaki trag biča je povod da oćutiš bol zbog uvreda koje smo Mu nanijeli ti i ja.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/1/ (20.11.2025.)