Deseta postaja
ISUSU ODUZIMAJU ODJEĆU
Pošto Gospodin stiže na Golgotu, pruže Mu nešto vina po miješana sa žući, kao opojno sredstvo koje bi Mu trebalo ublažiti bolove razapinjanja. Ali, okusivši samo malo da bi se tako zahvalio za ovu milosrdnu uslugu, Isus ne htjede piti (usp. Mt 27,34). Ne želi ni malo ograničiti slobodu Ljubavi dok se prepušta smrti.
Zatim vojnici oduzmu Kristu njegove haljine.
Od pete do glave nigdje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene (Iz 1.6).
Krvnici uzmu njegove haljine i razdijele ih na četiri dijela. A pošto gornja haljina bijaše utkana u jednom komadu, rekoše:
Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku, pa komu dopadne (Iv 19,24).
Tako se ponovno ispuni riječ Pisma: Razdijeliše medu se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku (Ps 22,19).
To je pljačkanje, otimačina, sve do potpunog siromaštva. Ništa Gospodinu nije preostalo osim jednog drva. Krist je put koji nas vodi k Bogu; ali Krist se nalazi na Križu.
Da bismo dospjeli na Križ, treba da nam srce bude slobodno, odijeljeno od svih zemaljskih stvari.
Točke za razmatranje
1. Na putu od pretorija do Golgote pljuštale su po Isusu psovke razbješnjene svjetine, surovost vojnika, zluradost velikih svećenika. Poruge i huljenja. A od Njega niti jedan ukor, niti jedan protest. Čak ni onda dok mu bez oklijevanja trgaju halji ne s tijela. Sad mi ovdje postaje jasno koliko su glupe moje izlike i koliko tu ima ispraznih riječi. Nastaje čvrsta odluka: raditi i trpjeti za Gospodina, ali šuteći.
2. To ranama prekriveno Isusovo tijelo je prava slika boli… Kao kontrast ovome prisjećam se tolike udobnosti, tolikih hirova, tolikog nemara, tolike uskogrudnosti. A uz to još i ovo lažno sažalijevanje vlastitoga tijela. Gospodine, daj mi snagu da po tvojoj Muci i po tvome Križu živim mrtvljenje čula i da odbacim od sebe sve ono što me dijeli od Tebe.
3. Tebi koji gubiš hrabrost ponovno ću reći ove utješne riječi: onome koji učini sve što mu je moguće, neće Bog uskratiti svoju milost. Naš Gospodin je Otac i ako Ga jedno od njegove djece u tišini svoga srca zazove: moj nebeski Oče, ovdje sam, pomozi mi… i, ako ono potraži utočište kod Majke Božje koja je i naša Majka, onda će moći krenuti naprijed putem prema Njemu. Ali Bog traži mnogo, On nas moli za istinsku ljubav; On neće izdajice. Treba biti vjeran u ovoj nadnaravnoj borbi, a to znači pomoću žrtve zadobiti sreću na zemlji.
4. Stvarne zapreke koje te dijele od Krista oholost, čulnost mogu se svladati molitvom i pokorom. Molitva i umrtvljenje to znači također brinuti se za druge, a na sebe zaboraviti. Ako ovako budeš živio, vidjet ćeš kako će nestati veći dio teškoća koje te sada pritišću.
5. Ako se budemo borili za to da stvarno postanemo ipse Christus, sam Krist, tada će se ljudsko i božansko u našem životu stopiti u jedno. Sva naša nastojanja čak i ona najbeznačajnija dobit će dimenziju vječnoga, jer će se sjediniti s Isusovom žrtvom na Križu.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/10/ (10.12.2025.)