Jedanaesta postaja

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Sad razapinju Gospodina, a zajedno s Njim i dva zločinca, jednoga Njemu zdesna, drugoga slijeva. Isus reče:

Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk 23,34).

Ljubav je ono što je Isusa dovelo na Golgotu. I sada, kad se već nalazi na križu, svaki njegov pokret i svaka njegova riječ izraz su ljubavi, jedne vedre i jake ljubavi.

Poput Vječnog Svećenika, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja (usp. Hebr 7,3), širi On svoje ruke gledajući na čitavo čovječanstvo.

Uz udarce čekića, kojim pribijaju Isusa, odzvanjaju proročke riječi iz Svetoga pisma: Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure u me (Ps 22,18 - 19).

Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te ražalostio? Odgovori mi (Mih 6, 3).

A mi, dok nam je duša skrhana od bola, iskreno govorimo Isusu: Tvoj sam. Tebi se predajem i prepuštam se dragovoljno da me pribiju na križ, pa da tako postanem duša koja se usred svijeta predaje Tebi, tvojoj slavi, djelu otkupljenja i suotkupljenja čitavog čovječanstva.


Točke za razmatranje

1. Evo, već Isusa pribiše na drvo. Krvnici nemilosrdno izvršiše osudu. Gospodin im to dopusti po svojoj neizmjernoj dobroti. Ne bijaše potrebno toliko mučenje. On je mogao izbjeći ovu gorčinu, ova ponižavanja, ova zlostavljanja, ovu nepravednu osudu, sramotu stratišta, čavle, ubod kopljem… Ali On je sve to htio pretrpjeti za tebe i za mene. A mi? Zar se nećemo potrudi ti da Mu uzvratimo? Može se lako dogoditi da ti se jednom, dok si sam pred raspelom, pojave suze u očima. Nemoj se tada suzdržavati... Ali gledaj da iz tvojeg plača sazrije jedna konkretna odluka.

2. Toliko ljubim Krista na Križu da pred svakim raspelom čujem ljubazni prigovor moga Gospodina: …Ja trpim, a ti… plašljivac. Ja tebe ljubim, a ti… na mene zaboravljaš. Ja te molim, a ti se… ni ne osvrćeš. Ja visim ovdje na Križu kao Vječni Svećenik, trpim sve iz ljubavi prema tebi…, a ti se tužiš već i zbog najneznatnijeg neshvaćanja, i zbog najmanjeg poniženja…

3. Kako su divni oni križevi na gorskim vrhovima, ili oni koji su postavljeni nad veličanstvenim spomenicima, ili oni na kupolama katedrala!... Ali Križ treba unijeti također i u središte ovoga svijeta. Upravo tamo želi Isus da Ga se proslavi: usred buke jedne tvornice i jedne radionice, u tišini jedne biblioteke, po bučnim ulicama, po mirnim poljima, u obiteljskoj sredini, na skupovima, po stadionima...Gdje god jedan kršćanin časno zalaže svoj život, ondje on treba svojom ljubavlju postaviti Križ i Krista koji će sve privući k sebi.

4. Jedan je svećenik, nakon toliko godina, došao do čudesnog otkrića: shvatio je da je Sveta Misa jedan istinski posao: operatio Dei, posao Božji. Toga je dana, dok je slavio Svetu Misu, iskusio bol, radost i umor. Osjetio je tjelesnu iscrpljenost nakon tog božanskog čina. Krista je također stajala snage i napora njegova prva Misa – Križ.

5. Prije nego započneš posao, položi jedno raspelo na svoj stol ili pokraj svoga radnoga pribora. S vremena na vrijeme baci pogled na njega… Kad nastupi umor, oči će ti potražiti Isusa i tako ćeš steći novu snagu za svoju ustrajnost. Jer ovo raspelo je više nego portret jedne ljubljene osobe - roditelja, djece, supruge ili zaručnice... On je sve tvoje: tvoj Otac, tvoj Brat, tvoj Prijatelj, tvoj Bog, Ljubav tvojih ljubavi.

Ovo poglavlje na drugom jeziku