Dvanaesta postaja
ISUS UMIRE NA KRIŽU
Na gornjem dijelu Križa stoji napisan razlog osude: Isus Nazarećanin, Kralj židovski (Iv 19,19). Svi koji onuda prolaze vrijeđaju Ga i izruguju Ga.
On je Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa (Mt 27,42).
Jedan od dvojice zločinaca Ga brani:
Ovaj nije nikakva zla učinio… (Lk 23,41).
Potom upravi Isusu poniznu molbu punu vjere:
Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo (Lk 23, 42).
Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju! (Lk 23,43).
Uz Isusov Križ stoji Marija, njegova Majka, zajedno s drugim pobožnim ženama. Isus pogleda Majku, a zatim učenika, kojeg je ljubio, pa reče Majci:
Ženo, evo ti sina!
A učeniku:
Evo ti majke! (Iv 19,26-27).
Ugasi se svjetlo na nebu, a zemlja se obavije u tamu. Oko treće ure poslije podne povika Isus: Eloi, Eloi, lama sabakthani? Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (Mt 27,46).
Zatim, pošto On zna da je uskoro sve dovršeno i da bi se ispunilo Pismo, reče:
Žedan sam! (Iv 19, 30).
Vojnici natope octom spužvu, nataknu je na izopovu stabljiku i prinesu Mu je ustima. Isus kuša ocat i reče:
Svršeno je (Iv 19, 30).
Hramska zavjesa se razdre po sredini nadvoje i zemlja se potrese, a Isus povika jakim glasom:
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46).
To rekavši izdahnu.
Ljubi žrtvu, jer ona je izvor unutarnjeg života. Ljubi Križ, jer to je oltar žrtve. Ljubi bol, ispij kao i Krist do dna tu gorku čašu.
Točke za razmatranje
1. Et inclinato capite, tradidit spiritum (Iv 19, 30). Gospodin je ispustio i svoj posljednji dah. Često je govorio učenicima: Meus cibus est… moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo (Iv 4, 34). On ga je dovršio, strpljivo, ponizno, bez ikakvog pridržaja. Oboediens usque ad mortem (Fil 2, 8) poslušan do smrti, do smrti na Križu!
2. Jedan Križ. Jedno tijelo, pribijeno čavlima na drvo. Probodeni bok... S Isusom ostaju samo njegova Majka, nekoliko žena i jedan mladić. Apostoli, gdje su oni? A oni koji su bili izliječeni od svojih bolesti: hromi, slijepi, gubavi?... I oni koji su Mu klicali?... Nitko se ne javlja! Oko Krista samo šutnja. Možda ćeš i ti jednom osjetiti Gospodinovu osamljenost na Križu. Tada potraži oslonac kod Njega koji je umro i uskrsnuo. Skloni se u rane njegovih ruku, njegovih nogu, u njegov otvoreni bok. Tada će ojačati tvoja volja i ponovno ćeš započeti. Još jednom ćeš krenuti pravim putem, s više odlučnosti i više djelotvornosti.
3. Postoji jedna pogrešna duhovnost, koja nam pokazuje jednog ljutitog i pobunjenog Krista na Križu, jedno skupljeno tijelo, koje kao da prijeti ljudima: Vi ste mene uništili, ali ja ću na vas baciti svoje čavle, svoj križ i svoje trnje. Takvi ljudi ne znaju ništa o Kristovu duhu. On je pretrpio sve što je mogao – i pošto je Bog, mogao je toliko puno! Ipak, ljubio je više nego što je propatio… Čak je dopustio da Mu se nakon smrti ubodom koplja nanese još jedna rana da bismo mi, ti i ja, tik uz njegovo predrago Srce pronašli utočište.
4. Često sam ponavljao onaj stih iz Himna Presvetoj Euharistiji: Peto quod petivit latro poenitens, a uvijek me to gane: skrušeno vapiti s razbojnikom! Uvidio je da je on sam i te kako zaslužio tu surovu kaznu... I jednom jedinom riječju osvoji Kristovo srce i sebi otvori vrata Neba.
5. Na Križu visi Gospodinovo tijelo, koje je već bez života. Sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor, vidjevši što se zbiva, vraćao se kućama, bijući se u prsa (Lk 23, 48). Sada se i ti pokaj. Obećaj Isusu da Ga uz njegovu pomoć više nikada nećeš razapeti. Reci Mu više puta: Uvijek ću te ljubiti, Bože moj, jer već si mi se od svoga rođenja i još kao malo dijete izručio goloruk, imao si povjerenja u moju odanost.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/12/ (20.11.2025.)