Druga postaja
ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Sjeverozapadno od Jeruzalema, izvan gradskih zidina, podiže se jedna mala uzvisina, aramejski nazvana Golgota, latinski locus Calvariae: Lubanjsko ili Kalvarija. Isus se goloruk predaje izvršenju osude. Ništa Ga ne mimoilazi: na njegova ramena se spušta teret sramotnoga križa. Ali snagom ljubavi postaje ovaj Križ prijestolje njegove kraljevske časti.
Stanovnici Jeruzalema i stranci, koji su u gradu radi slavljenja Pashe, nahrupili su na gradske ulice da bi vidjeli kako prolazi Isus Nazarećanin, Kralj židovski. Velika je buka glasova ponekad prekidana šutnjom i to uvijek u trenutku kad se Gospodinov pogled zaustavi na nekom od njih.
Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! (Mt 16, 24).
Kakvom ljubavlju Isus grli drvo koje će Mu donijeti smrt!
Nije li tako da se osjećaš sretnim i da sve poteškoće, sve tjelesne i duševne boli pobjeđuješ čim se prestaneš plašiti Križa - onoga što ljudi zovu križem - i svoju volju potpuno sjediniš s božanskom Voljom?
Kristov Križ uistinu je sladak i vrijedan ljubavi. U njegovoj blizini nestaju brige, ostaje samo radost, jer znamo da smo suotkupitelji skupa s Njim.
Točke za razmatranje
1. Sprema se duga pratnja... Isus, prezren, postao je meta izrugivanja svih koji Ga okružuju. On! koji je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve od zala (usp. Dj 10,38). Oni se usuđuju da Njega odvedu na stratište: Njega, Isusa, dobrog Učitelja, koji je nama hitao u susret dok smo još bili daleko.
2. Kao za neki veliki blagdan pripravili su pratnju, tu veliku procesiju. Suci žele uživati svoju slavu u sporom i nesmiljenom mučenju. Isusa neće zadesiti smrt u tren oka… Mnogo vremena će Mu još ostati da bi se u boli i ljubavi potpuno sjedinio s predragom Očevom Voljom. Ut facerem voluntatem tuam, in medio cordis mei (Ps 40,9). Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju, zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.
3. Što više budeš želio pripadati Isusu, tim više ćeš milosti primiti za svoje djelovanje na zemlji i za svoje vječno blaženstvo. Ali moraš se odlučiti da pođeš putem predanja: Križ na tvojim ramenima, na tvojim ustima osmijeh, a u tvojoj duši svjetlo.
4. Ti ćutiš jedan unutarnji glas: «Ovaj jaram, dobrovoljno uzet kako li je težak!»... To je glas đavolji; svežanj... tvoje oholosti. Izmoli od Gospodina poniznost. Tada ćeš i ti sam shvatiti Isusove riječi: iugum enim meum suave est, et onus meum leve (Mt 11,30), koje ja rado slobodno prevodim ovako: Moj jaram je sloboda, moj jaram je ljubav, moj jaram je jedinstvo, moj jaram je život, moj jaram je djelovanje.
5. Svuda oko sebe zapažamo klimu straha pred Križem, pred Gospodinovim Križem. Štoviše sve neugodnosti u životu počele su se nazivati križevima i ne nose se na način djece Božje i s nadnaravnim pogledom. To ide i toliko daleko da se čak i s putova skidaju križevi, koje su ondje postavili naši djedovi...! Isusovom Mukom je Križ prestao biti simbol kazne, da bi se pretvorio u znak pobjede. Križ je Otkupiteljev znak: in quo est salus, vita et resurrectio nostra: tamo je naš spas, naš život i naše uskrsnuće.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/2/ (20.11.2025.)