Treća postaja
ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Križ se sve dublje usijeca u Isusova satrta ramena. Gomila naroda je oko Isusa sve veća. Poput bujice, koja se razlijeva iz riječnog korita, navire val razbješnjele rulje ulicama Jeruzalema. Vojnici gotovo da ne mogu više zaustaviti tu pometnju.
Iznemoglo Isusovo tijelo već sada tetura pod preteškim teretom Križa. Od njegova srca, prepuna ljubavi, ne dopire više gotovo ni jedan dašak života do njegovih ranjenih udova. Desno i lijevo od sebe vidi Gospodin to mnoštvo koje luta kao stado bez pastira. Svakog pojedinačno On bi mogao zvati po imenu, kao i svakog od nas. Ovdje su oni, koji su se nahranili kod čudesnog umnažanja kruha i riba, koji su se izliječili od svojih boli, oni, koje je On poučavao na jezeru, na gori i u trjemovima Hrama.
Oštra bol probija Isusovu dušu i Gospodin se iznemogao ruši na zemlju.
Ni ti ni ja ne možemo ništa reći, ali sada shvaćamo zašto je Isusov Križ toliko težak. Plačimo dakle radi svoje bijede i grozne nezahvalnosti ljudskog srca. Iz dubine duše nastaje djelo istinita kajanja koje će nas izbaviti od klonulosti pod teretom grijeha. Isus je pao da bismo se mi podigli: jednom i uvijek iznova.
Točke za razmatranje
1. Ti si tužan?... Jer si podlegao u toj neznatnoj borbi? Ne! Veseli se! Jer već ćeš idući put s milošću Božjom i svojim sadašnjim poniznim iskustvom pobijediti!
2. Dokle god postoji borba, asketska borba, dotle postoji i nadnaravni život. To je ono što Gospodin od nas traži: spremnost da Njega ljubimo djelima, u malim svakodnevnim stvarima. Ako pobijediš u malom, pobijedit ćeš i u velikom.
3. „Ovaj čovjek umire. Tu se više ništa ne da učiniti..." Bilo je to davno u jednoj madridskoj bolnici. Nakon ispovijedi svećenik je pružio bolesniku raspelo da ga poljubi. Ali ovaj Ciganin se nije dao smiriti i vikao je: Ovakvim prljavim ustima ne smijem poljubiti Gospodina! Ali ti ćeš Ga ipak uskoro snažno zagrliti i poljubiti u Nebu! … Da li si ikada vidio potresnijeg i ujedno veličanstvenijeg načina na koji se može izraziti kajanje?
4. Govoriš, ali nitko te ne sluša. Ili te slušaju, ali te ne shvaćaju. Ostaješ neshvaćen!... Dobro. U svakom slučaju, da bi tvoj križ za dobio čitavu dubinu Kristova Križa, neophodno je da sada djeluješ tako, iako ti to ne uvažavaju. Jednom će te već drugi shvatiti.
5. Koliko se ljudi, koje tjera oholost i njihova umišljenost, penje na Kalvarije koje nisu Kristove! Križ, koji moraš nositi, je božanski. Nemoj poželiti nositi nikakav zemaljski. Ako pak ikada padneš u takvu zamku, pokaj se odmah: dovoljno je da pomisliš na to da je On iz ljubavi prema nama daleko više propatio.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/3/ (20.11.2025.)