Četvrta postaja
ISUS SUSREĆE SVOJU PRESVETU MAJKU
Tek što se Isus pridigao nakon svoga prvoga pada, susreće na putu kojim prolazi svoju Presvetu Majku.
Neizmjernom ljubavlju gleda Marija Isusa, a Isus gleda svoju Majku. Njihovi pogledi se susretnu i oboje pretaču svoju bol u srce drugoga. Marijina duša je preplavljena bolju, gorkom bolju Isusa Krista.
Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite, ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen! (Tuž 1,12).
Ali nitko se ne obazire, nitko ne obraća pažnju, samo Isus.
Sada se ispuni Šimunovo proročanstvo: A i tebi će samoj mač probosti dušu (Lk 2,35).
U tamnoj samoći Muke poklanja naša Gospa svomu Sinu bal-zam nježnosti, sjedinjenja, vjernosti - jedan "Da" božanskoj Volji.
Po Marijinom primjeru želimo i mi - ti i ja - utješiti Isusa, prihvaćajući uvijek i u svemu Volju njegova Oca koji je i naš Otac.
Samo tako možemo okusiti slatkoću Križa Kristova i tako ćemo ga prigrliti snagom Ljubavi, noseći ga pobjedonosno po svim zemaljskim putovima.
Točke za razmatranje
1. Koji čovjek ne bi plak´o Majku Božju videć´ tako u tjeskobi tolikoj? Tamo njezin izranjeni Sin... A ovdje mi, daleko od Njega, plašljivi, opiremo se božanskoj Volji. Majko moja i Gospo, nauči me da uzmognem izgovoriti onakav Da, koji bi se, kao i tvoj, poistovjetio s Isusovim zazivanjem pred Ocem: Non mea voluntas…(Lk 22,42), neka ne bude moja volja, već Božja.
2. Koliko bijede! Koliko uvreda! Mojih, tvojih, čitavoga čovječanstva... Et in peccatis concepit me mater mea! (Ps 51,7). Rođen sam kao i svi ljudi u ljagi grijeha naših praroditelja. A zatim… moji osobni grijesi: moj prkos u mislima, željama, djelima… Da bi nas očistio od ove trulosti, sam se Isus ponizio, uzevši na sebe lik sluge (usp. Fil 2,7). Postade čovjek u bezgrešnom krilu naše Gospe, svoje Majke, tvoje i moje Majke. Proživi tri deset godina u skrovitosti, radeći kao jedan od mnogih, skupa s Josipom. On propovijedaše. On učini brojna čuda... a mi Mu zahvalismo Križem. Da li ti je potrebno još više razloga za kajanje?
3. Očekivao je Isus ovaj susret sa svojom Majkom. Koliko sjećanja na djetinjstvo! Betlehem, daleki Egipat, Nazaret to malo seoce. I sada On želi da Ona bude uz Njega, ovdje na Kalvariji. Trebamo Je!... Kada se malo dijete preplaši usred tamne noći, ono zove: mama! Tako i ja moram uvijek iznova svim srcem zazivati: Majko, Mama, ne ostavljaj me!
4. Do bezuvjetne predanosti ostalo je još jedan djelić puta. Ako još nisi uspio stići do kraja, ne brini se, bori se dalje. Ako još nisi uspio stići do kraja, ne brini se, bori se dalje. Doći će dan kada više nećeš vidjeti nikakav drugi put, već samo Njega, Isusa, njegovu Presvetu Majku i nadnaravna sredstva koja nam je Učitelj ostavio.
5. Ako je naša duša ispunjena vjerom, sve što se dogodi ovdje na zemlji, imat će za nas samo jedno veoma relativno značenje. Tako su se držali sveci... Gospodin i njegova Majka nas neće napustiti. Uvijek, kada to bude potrebno, naći će se Oni u našoj neposrednoj blizini, da bi tako srca svojih ispunili mirom i sigurnošću.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/4/ (20.11.2025.)