Sedma postaja
ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Već se nalazimo izvan gradskih zidina. Isusovo tijelo ponovno ostaje bez snage. Po drugi put pada On uz graju svjetine i pod udarcima vojnika.
Zbog slabosti tijela i gorčine u duši Isus ponovno pada. Svi ljudski grijesi - i moji grijesi - pritišću njegovo Presveto Čovještvo.
A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše (Iz 53, 4-5).
Isus klonu, ali njegov pad pomaže nama da ustanemo, a njegova smrt nas budi u život.
Kod svakog našeg ponovnog pada u grijeh ostaje Isus uporan u djelima otkupljenja i odgovara obiljem praštanja. I da nitko ne bi očajavao, On se iscrpljen ponovno podiže prigrljen uz Križ.
Nikada više nas naša spoticanja i naši porazi ne smiju odijeliti od Njega. Kao što se slabašno dijete pokajnički baca u snažne ruke svoga oca, tako i mi, ti i ja, želimo dohvatiti Isusov jaram. Jedino će ova skrušenost i ova poniznost pretvoriti našu ljudsku slabost u božansku snagu.
Točke za razmatranje
1. Isus pada pod teretom drva… Mi padamo, jer nas privlače zemaljske stvari. On se radije želi srušiti, nego da ostavi križ. Ovako Isus liječi našu ravnodušnost koja nas obara.
2. Ti si obeshrabren? Zašto? Radi svojih slabosti? Radi svojih brojnih, ponekad uzastopnih poraza? Jer si odjednom pao duboko, sasvim duboko, a da se tome nisi nadao? Pojednostavni se. Otvori svoje srce. Vidiš da ništa još nije izgubljeno. Još uvijek možeš ići dalje, uz još više ljubavi, više srca, više snage. Uteci se božanskom sinovstvu: Bog je tvoj Otac, koji te neizmjerno ljubi. To je tvoje uporište, tvoja luka u koju tre baš baciti sidro, pa koliko god bilo uzburkano more ovoga života. Tako ćeš naći radost, snagu, optimizam, pobjedu!
3. Rekao si mi: Oče, jako se loše osjećam. Ja sam ti povjerljivo odgovorio: Uzmi na svoja ramena samo malo od ovoga križa, samo jedan mali djelić. Ako ti ni to ne uspije, onda ga ostavi čitava na Isusovim snažnim ramenima. Zatim ponavljaj skupa sa mnom: Gospodine, Bože moj, u tvoje ruke polažem sve prošle, sadašnje i buduće stvari, male i velike, rijetke i mnoge, vremenite i vječne. Zatim ostani miran.
4. Ponekad sam se pitao koje mučeništvo je veće: ono koje se zbog vjere prima iz ruku Božjih neprijatelja; ili mučeništvo onoga koji svoje godine troši u radu u jedinoj namjeri da služi Crkvi i dušama, pa tako ostari s osmjehom na licu i prođe nezapažen… Meni se čini da je tiho mučeništvo smionije… To je tvoj put.
5. Da bismo slijedili Gospodina i s Njime bili povezani, trebamo se dati pregaziti iz poniznosti, onako kao što se grožđe gnječi u tijesku. Ako tako ukrotimo svoju bijedu, to jest upravo sebe same, tada On dolazi u našu dušu i smješta se u njoj onako kako to Njemu najbolje odgovara. Kao u Betaniji razgovara On s nama i mi s Njim, puni povjerenja, kao prijatelji.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/7/ (20.11.2025.)