Osma postaja
ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Među silnim mnoštvom, koje promatra kako prolazi Gospodin, nađe se i nekoliko žena koje ne mogu svladati svoje ganuće, te brižnu u plač sjećajući se možda onih slavnih dana Isusa Krista, kada su svi puni divljenja zazivali: Bene omnia fecit{Mk 7, 37), sve je dobro učinio.
Ali Gospodin želi ovom naricanju dati jedan dublji, nadnaravni motiv, te ih stoga poziva da plaču radi grijeha, jer oni su uzrok njegove Muke i jer za sobom povlače strogost božanskog suda:
Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom plačite i nad djecom svojom jer, ako se tako radi sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim? (Lk 23,28 i 31).
Tvoji i moji grijesi, grijesi svih ljudi pojavljuju se pred nama. Sve zlo, što smo ga počinili i sve dobro, što smo propustili. Razorni prizor bezbrojnih zala i sramotnih djela koja bismo još dalje počinili da nas On, Isus, nije okrijepio svojim premilim pogledom. Kako je malo samo jedan život za kajanje!
Točka za razmatranje
1. Sveci, kažeš mi, prolijevaju gorke suze pri pomisli na muku našega Gospodina. A ja… Možda ti i ja ove prizore samo promatramo, ali ih ne "proživljavamo".
2. On dođe svojima, ali njegovi ga ne primiše (Iv 1,11). Dapače, oni Ga čak i odvukoše iz grada da Ga razapnu. Isus odgovara pozivom na kajanje, sada, dok je duša još na putu i dok je još uvijek navrijeme. Duboko kajanje za naše grijehe. Bol radi neizmjernog ljudskog zla, koje se priprema zadati smrt Gospodinu. Zadovoljština za one, koji se još uvijek uporno inate i žele učiniti neplodnom Kristovu žrtvu na Križu.
3. Treba izmiriti, treba razumjeti, treba oprostiti. Ne podiži nikada nijedan križ samo kao spomen ubijanja jednih od strane drugih. To bi bio đavolji stijeg. Nositi Kristov Križ znači: šutjeti, oprostiti, moliti za jedne i za druge, tako da svi postignu mir.
4. Učitelj tu i tamo prolazi tik pored nas. On nas gleda… Ako ti Njega gledaš i Njega slušaš i ako Ga ne odbiješ, onda će ti On pokazati kako ćeš u sve svoje djelatnosti unijeti nadnaravni smisao… Tada ćeš i ti, gdje god se nađeš, sijati utjehu i mir i radost.
5. Koliko god budeš ljubio, nikada ti to neće biti dovoljno. Ljudsko srce posjeduje jedan ogromni koeficijent rasta. Dok ono ljubi, širi se u jednom krešendu ljubavi koja prelazi svaku zapreku. Ako budeš ljubio Gospodina, onda neće biti stvorenja koje u tvom srcu ne bi moglo naći mjesta za sebe.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/8/ (20.11.2025.)