Deveta postaja
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Na obronku Kalvarije, još samo četrdesetak ili pedesetak koraka do vrha, pada Gospodin po treći put. Isus se više ne može održati na nogama. U Njemu više nema snage, iznemogao ostaje ležati na zemlji.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Koja nje na klanje odvedoše ga; kao lovca, nijema pred onima što je stižu, nije otvorio usta svojih (Iz 53,7).
Svi su protiv Njega…: oni iz grada i stranci, farizeji, vojnici, veliki svećenici… Sve sami krvnici. Marija, njegova Majka - moja Majka - plače.
Isus ispunjava Volju svoga Oca! Osiromašen, razgolićen. Velikodušan, jer što Mu je još ostalo da preda? Dilexit me, et tradidit semetipsum pro me (Gal 2,20), ljubio me je i za mene se predao, sve do smrti.
Bože moj, daj da zamrzim grijeh, da se sjedinim s Tobom prianjajući uza sveti križ, pa da tako ispunim tvoju predragu Volju…, oslobođen od svih zemaljskih sklonosti, ne tražeći ništa drugo osim tvoje slave, velikodušno, bez ikakvog pridržaja, žrtvujući se skupa s Tobom do savršene žrtve paljenice.
Točke za razmatranje
1. Gospodin se više ne može podignuti. Toliko Mu je otežalo breme naše bijede. Sasvim iznemoglog Ga potežu i nose prema stratištu. On im se prepušta šuteći. Isusova poniznost poništenje Boga koji nas uspravlja i uzdiže. Razumiješ li sada zašto sam ti savjetovao da svoje srce postaviš na tlo, da bi drugi što udobnije hodali?
2. Kako je teško doći do Golgote! I ti se moraš svladavati da ne bi skrenuo s puta… To je divna borba, jedan istinski znak Božje ljubavi. On želi da budemo jaki, jer virtus in infirmitate perficitur (2 Kor 12, 9), snaga se u slabosti usavršuje. Gospodin zna: kada se osjećamo slabima, onda dolazimo k Njemu, molimo bolje, više se mrtvimo, produbljujemo svoju ljubav prema bližnjemu. Tako postajemo sveti. Od srca se zahvali Bogu zato što On dopušta kušnje... i zato što se ti boriš.
3. Želiš li pratiti Isusa izbliza i biti tik uz Njega?... Otvori Sveto Evanđelje i čitaj Muku Gospodinovu. Ali nemoj je samo čitati, proživi je. U tom je velika razlika. Citati znači prisjetiti se nekih stvari koje su prošle; proživjeti znači biti prisutan u jednom događaju koji se zbiva upravo sada, biti jedan od onih koji sudjeluju u ovim prizorima. Dopusti, dakle, da se rastvori tvoje srce i da se smjesti uz Gospodina. Kada jednom osjetiš da se ono izmiče i da si ti plašljiv kao i svi ostali, zamoli oproštenje za tvoj i moj kukavičluk.
4. Čini ti se da je čitav svijet protiv tebe. Nigdje ne vidiš izlaza. Stvarno, ovog puta je nemoguće svladati poteškoće. Ali, zar si već zaboravio da je Bog tvoj Otac? Jedan svemogući, sveznajući, milosrdni Otac? On ti ne može poslati nikakvo zlo. Ovo što ti sada zadaje brigu dobro je za tebe, iako su tvoje ljudske oči sada slijepe i to ne možeš shvatiti. Omnia in bonum! Gospodine, neka se sada i uvijek ispunja tvoja sveznajuća Volja!
5. Sada shvaćaš koliko si patnje nanio Isusu i obuzima te bol. Kako je jednostavno zamoliti Ga za oproštenje i oplakati svoju prijašnju izdaju! Duša ti je prepuna čežnje za pokorom! Dobro, ali ne zaboravi da se duh pokore sastoji najprije u tome da pod svaku cijenu ispuniš dužnosti svakoga trenutka.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/via-crucis/9/ (20.11.2025.)