Lista točaka

63. Potrebno je neprestano pobuđivati čin kajanja, popravljanja, poboljšanja: uzastopne uspone. Da, Gospodine, koji nas slušaš; Ti si dopustio, nakon što je ljudski rod pao s našim praroditeljima, zvjerskost ovoga stvorenja koje se zove čovjek. Zato, ako katkad ne mogu biti u naručju tvoje Majke, uz Tebe, stat ću uz onu mazgu i onoga vola, koji su ti pravili društvo u štalici. Bit ću obiteljski pas. Ondje ću te gledati nježnim očima, kao da nastojim braniti onaj dom. Tako ću uz tebe naći toplinu koja čisti, ljubav Božju koja od zvijeri, koju svi ljudi nosimo u sebi, čini dijete Božje, nešto što se ne može usporediti ni s kakvom veličinom na zemlji.

Naš je život, djeco moja, život plemenita i dobra magarčića, koji se katkad valja po tlu, s nogama uvis, i njače. Ali koji je obično vjeran, nosi teret koji mu natovare i zadovoljava se hranom, uvijek istom, skromnom i neobilnom; i ima tvrdu kožu za rad. Ganuo me lik magarčića, koji je odan i ne zbacuje teret. Magarčić sam, Gospodine; evo me. Nemojte misliti, djeco moja, da je to budalaština. Nije. Izlažem vam način molitve kojim se ja služim i koji dobro djeluje.

I nudim svoja leđa Majci Božjoj, koja nosi u naručju svoga Sina, pa idemo u Egipat. Poslije ću mu ponovno ponuditi svoja leđa da On sjedne na njih: «Perfectus Deus, perfectus Homo!»⁶. I postat ću prijestolje Božje.

Kakav mi mir daju ova razmatranja! Kakav nam mir mora davati spoznaja da nam Gospodin uvijek oprašta, da nas toliko ljubi, da toliko poznaje ljudske slabosti, da zna od kakve smo bijedne gline načinjeni. Ali zna i da nam je udahnuo dah, život, koji je božanski. Povrh toga dara, koji pripada redu naravi, Gospodin nam je ulio milost, koja nam omogućuje da živimo njegovim vlastitim životom. I daje nam sakramente, akvadukte te božanske milosti: na prvome mjestu krštenje, po kojem postajemo dio Božje obitelji.

Ne mogu vam sakriti, djeco moja, da trpim kad vidim da nalažu odgodu krštenja djece, kad ustanovim da ih neki odbijaju krstiti bez niza jamstava, koja će mnogi roditelji teško moći dati. Tako ih ostavljaju da budu pogani, «djeca gnjeva»⁷, robovi Sotone. Mnogo trpim kad opažam da se namjerno odgađa krštenje novorođenčadi, jer radije poslije slave obred koji nazivaju zajedničkim, s mnogo djece odjednom, kao da je Bogu to potrebno da bi se nastanio u svakoj duši.

Mislim tada na svoje roditelje, koji su bili kršteni istoga dana kad su se rodili, premda su se rodili zdravi. A moji djedovi i bake bili su jednostavno dobri kršćani. Sada, međutim, neki koji sebe nazivaju autoritetom uče stado Božje da se od početka ponaša s hladnoćom loših vjernika.