Lista točaka

46. Galaćanima sveti Pavao kaže nešto vrlo lijepo o Božjem sinovstvu: «Misit Deus Filium suum…, ut adoptionem filiorum reciperemus»². Odasla Bog Sina svoga Isusa i učini da uzme obličje našega tijela, da bismo primili njegovo sinovstvo. Gledajte, djeco moja, gledajte kakvu zahvalnost moramo iskazati tomu našemu Bratu, koji nas je učinio djecom Očevom. Jeste li vidjeli onu svoju malu braću, ona sitna stvorenja, djecu vaših rođaka, koja trebaju sve i svakoga? Takvo je Dijete Isus. Dobro ga je tako promatrati, bespomoćna. Premda je Svemogući, premda je Bog, postao je Dijete nemoćno, nezaštićeno, kojemu je potrebna naša ljubav.

Ali u onoj hladnoj samoći, sa svojom Majkom i svetim Josipom, ono što Isus želi, ono što će ga ugrijati, jest naše srce. Zato iščupaj iz srca sve što smeta! Ti i ja, sine moj, pogledat ćemo sve ono što smeta u našemu srcu… Van! Ali uistinu. Sveti Ivan to ponavlja u prvom poglavlju: «Quotquot autem receperunt eum dedit eis potestatem filios Dei fieri»³. Dao nam je moć da postanemo djeca Božja. Bog je htio da budemo njegova djeca. Ništa ne izmišljam kad vam kažem da je Božje sinovstvo bitan dio našega duha: sve je u Svetom pismu. Istina je da u unutarnjoj povijesti Djela postoji jedan datum, jedan točno određen trenutak, u kojem je Bog htio da se osjetimo njegovom djecom, da u duh Opusa Dei ugradimo taj duh Božjega sinovstva. Saznat ćete to u svoje vrijeme. Bog je htio da, prvi put u povijesti Crkve, upravo Opus Dei bude onaj koji će to sinovstvo živjeti korporativno.

Molimo, dakle, molitvom djece i molitvom neprekidnom. «Oro coram te, hodie, nocte et die»⁴; molim pred tobom noću i danju. Niste li me toliko puta čuli govoriti: da smo kontemplativci, noću i danju, čak i dok spavamo; da je san dio molitve? Rekao je to Gospodin: «Oportet semper orare, et non deficere»⁵. Moramo moliti uvijek, uvijek. Moramo osjećati potrebu da se utječemo Bogu, nakon svakoga uspjeha i svakoga neuspjeha u unutarnjem životu. Osobito u tim slučajevima ponizno se vratimo i recimo Gospodinu: unatoč svemu, tvoj sam sin! Odigrajmo ulogu rasipnoga sina.

Kao što na drugome mjestu kaže Pismo: moleći uvijek, ne dugim usmenim molitvama⁶, nego misaonom molitvom bez buke riječi, bez vanjske geste. Gdje molimo? «In angulis platearum…»⁷. Kad hodamo ulicama i trgovima, moramo neprestano moliti. To je duh Djela.