Lista točaka

9. Dobro si živio prve pouke o molitvi koje si naučio kad si počeo primati duhovno vođenje kakvo se pruža u našem Opusu Dei. Zatim si od svoje braće slušao tolike divne savjete i nastojao ih provesti u djelo. I sada, nakon godina – bilo ih mnogo ili malo – što ih već radiš za Gospodina, Otac ti iznova uporno govori o molitvi. Zašto? Jer da bi bio svet, sine, treba moliti: nemam drugoga recepta za postizanje svetosti.

Ako to već nisi iskusio, vidjet ćeš kako ćeš, ispunjavajući Norme, a da to i ne primjećuješ, od jutra do noći i od noći do jutra zapravo moliti: čini ljubavi, čini zadovoljštine, zahvale; srcem, ustima, malim mrtvljenjima koja raspaljuju dušu.

To nisu stvari koje bi se mogle smatrati sitnicama: to je stalna molitva, dijalog ljubavi. Praksa koja u tebi neće izazvati nikakvu psihološku deformaciju, jer za kršćanina to mora biti nešto tako naravno i spontano kao kucanje srca.

Kad ti sve to ide lako: hvala ti, Bože moj! Kad dođe težak trenutak: Gospodine, ne ostavi me! A taj Bog, «krotka i ponizna srca»⁷, kako bi ti mogao reći ne?

Ja želim da sav naš život bude molitva: pred ugodnim i neugodnim, pred utjehom… i pred neutješnošću zbog gubitka drage osobe. Pred svime, odmah, razgovor s Bogom, tvojim Ocem, tražeći Gospodina u središtu svoje duše.

Za to, sine, moraš imati jasnu, habitualnu i aktualnu raspoloženost: odbojnost prema grijehu. Muževno moraš osjećati užas, snažan užas pred teškim grijehom. A isto tako i duboko ukorijenjen stav gnušanja nad namjernim lakim grijehom.

Bog predsjeda našoj molitvi, a ti, sine moj, razgovaraš s Njime kao što se razgovara s bratom, s prijateljem, s ocem: pun pouzdanja. Reci mu: Gospodine, koji si sva Veličina, sva Dobrota, sve Milosrđe, znam da me Ti slušaš! Zato se zaljubljujem u Tebe, s neuglađenošću svojega ponašanja i svojih jadnih ruku ogrubjelih od prašine puta. Tako je odricanje ugodno, radosno je ono što je možda prije ponižavalo, a život predanja sretan. Znati da si tako blizu Boga! Zato, dogodilo se što mu drago, čvrst sam, siguran s tobom, koji si hridina i utvrda⁸.

Oče – kao da mi šapćeš na uho – ali to što nam govorite s jedne je strane nešto vrlo dobro poznato, a s druge se čini tako teško… A ja ću ti opet ponoviti da treba biti duša molitve. Samo se tako može biti sretan, čak i kad te ne priznaju, čak i kad na putu naiđeš na velike poteškoće.