Lista točaka

Gospodine, učini da tvoji sinovi budu živa žerava, ali takva kojoj se jezičci plamenova ne vide izdaleka. Žerava koja će zapaliti iskru vatre u svakom srcu koje joj se približi...

Ti ćeš učiniti da se ova iskra razgori u plamen: tvoji Anđeli - to znam, vidio sam - jako su spretni u rasplamsavanju žerave koja tinja u srcima... a srce bez pepela može biti samo tvoje.

Moraš biti kako je to želio Učitelj - uključen u ovaj svijet u kojem nam je živjeti i u sve djelatnosti ljudske – kao sol i svjetlost. Svjetlost, koja prosvjetljuje umove i srca; sol, koja daje okus i čuva od kvarenja.

Stoga, ako ti nedostaje apostolskog poleta, postat ćeš bljutav i beskoristan, iznevjerit ćeš druge i tvoj će život biti besmislen.

Ako si drugi Krist, ako se ponašaš kao sin Božji, onda tamo gdje jesi zapali vatru. Krist čini da gori, ne pušta srcu da bude ravnodušno.

Vidim tvoj Križ, moj Isuse, i uživam tvoju milost, jer je nagrada tvoje Kalvarije za nas bio Duh Sveti...I ti mi se daješ, svakog dana, zaljubljen – kao lud! - u Svetoj Hostiji...I učinio si me sinom Božjim, i dao si mi svoju Majku.

Ne dostaje mi zahvala, moje misli drugamo žure: Gospodine, Gospodine, toliko duša daleko od tebe!

Njeguj u svom životu goruću želju za apostolatom, da bi ga upoznali... i da bi ga uzljubili... i osjetili se ljubljeni!

Pisao si: „Čujem kako vičeš, o Kralju moj, živim glasom, koji još danas titra: Ignem veni mittere in terram, et quid volo nisi ut accendatur? - došao sam donijeti vatru na zemlju, i što drugo želim nego da gori?"

I zatim si dodao: „Gospodine, odgovaram ti - sav moj ja - s mojim osjetilima i mojim sposobnostima: Ecce ego, quia vocasti me! - evo me, jer si me zazvao!".

- Neka ovaj odgovor bude tvoja svakodnevnica.

Slatka Majko...dovedi nas do takve ludosti koja će učiniti da i drugi postanu ludi za našim Isusom.

Marijo, Ljubezna Gospo: Neka ljubav, u nama, ne bude lažna vatra varavog svjetla, proizvod leševa u raspadanju...: neka bude istinski oganj koji proždire, koji užiže i izgara sve čega se dotakne.

Svaki put kad se nađeš u nečijoj blizini –tkogod on bio – potrudi se, bez da činiš čudne stvari, zaraziti ga radošću što si dijete Božje i što živiš kao dijete Božje.

Ljubi radosno, nježno i snažno, ljudski i vrhunaravno: ljubi srčano, ljubavlju koja zna prihvatiti svakoga jednim iskrenim običnim smješkom; koja zna razumijeti zamisli i osjećaje drugih.

Tako će ti ljubav Kristova – ispravno življena - blago i snažno, bez uzmicanja i u osobnom vladanju i u nauku – darovati duh osvajanja: svakim ćeš danom sve više gladovati za radom za duše.

Dijete: zar ne izgaraš od želje da ga svi uzljube?

Biti kršćanin u svijetu ne znači izolirati se, naprotiv! – Znači ljubiti sve ljude, i željeti ih zapaliti plamenom ljubavi Božje.

Moraš se ponašati poput goruće žerave, koja podmeće vatru gdjegod se nađe; ili, barem, čini tako da podigneš duhovnu temperaturu onih koji su ti blizu, noseći ih prema jakom kršćanskom životu.

Kad si s nekom osobom, u njoj moraš vidjeti dušu: dušu kojoj treba pomoć, dušu koju treba razumijeti, dušu s kojom ti je živjeti i koja se mora spasiti.

Ovako moli, dušo apostolova: Gospodine, nauči me “pritijesniti” ljude i u svima izazvati požare Ljubavi, da budu jedinstven pokretač našeg djelovanja.

Usred mnoštva ljudi – sve nas duše zanimaju – moraš biti kvasac i, uz pomoć božanske milosti i uz tvoju osobnu suradnju, djelovati posvuda kao kvasac koji daje kakvoću, okus, obujam, kako bi kruh Kristov mogao nahraniti druge duše.

Brani istinu, s ljubavlju i čvrsto, kada su posrijedi Božje stvari. Vježbaj se u svetoj drskosti razotkrivanja zabluda, koje su ponekad i malene zamke; drugi put su mrska dokazivanja ili pretjerano neznanje; a obično su izraz nemoći ljudi koji ne mogu podnijeti plodnost riječi Božje.

Onog dana kad više ne budeš gledao kako druge približiti Bogu – ti, koji uvijek moraš biti usijana žerava – pretvorit ćeš se u komadić ugljena dostojan prezira, ili u hrpicu pepela koju raznese jedan dah vjetra.

- Moraš nositi vatru, moraš biti nešto što gori, što isijava, što izaziva plamenove ljubavi Božje, vjernosti, apostolata.

O tebi također ovisi da mnogi ne ostanu u tami i da hode putovima koji vode u vječni život.

Dok razmišljaš o ljepoti, veličini i djelotvornosti apostolskog rada, jamačno će te zaboljeti glava kada promisliš koliki put još treba prijeći – kolike duše još čekaju! - i presretan si jer se predaješ Kristu kao njegov rob. Žudiš za Križem i za patnjom i Ljubavlju i dušama. I bez htijenja, nesvjesnom radnjom – Ljubav je to - širiš ruke i otvaraš dlanove, da te On prikuje na blagoslovljeni Križ: da mu budeš rob – “serviam!” – a to znači kraljevati.

Umrijeti je dobro. Može li ikako biti da se netko tko vjeruje istovremeno boji smrti?… Međutim, dokle god te Gospodin želi ostaviti na zemlji, za tebe bi umrijeti bio kukavičluk. Živjeti, živjeti i trpjeti i raditi za Ljubav: ovo je tvoj zadatak.

Dok si me slušao, bio si jako ozbiljan: prihvaćam smrt kada On to bude želio, kako On bude želio, gdje On bude želio. U isto vrijeme mislim da bi bilo “lagodno” ubrzo umrijeti, jer moramo željeti puno godina raditi za Njega, i s Njim, u služenju drugima.

Umrijeti?… Kakvo olakšanje! - ponavljam.

- Kako reče onaj sveti biskup, već star i bolestan: ”Non recuso laborem”: Gospodine, dok ti mogu biti koristan, ne odbijam živjeti i raditi za Tebe.