14. Nastavimo sada, djeco, s dva teksta iz Svetoga pisma: jedan iz svetoga Luke, drugi iz svetoga Ivana. Gospodin je svoje prve učenike našao među lađama i mrežama, i često je rad s dušama uspoređivao s ribarskim poslom.

Sjećaš li se onoga čudesnog ribolova, kad su se mreže razdirale?³. Katkad se i u apostolskom radu mreža razdire zbog naše nesavršenosti, pa ulov, čak i kad je obilan, nije onoliko bogat koliko bi mogao biti.

Na taj apostolski ribolov, otvoren svim dušama, mogli bismo primijeniti onaj tekst svetoga Mateja koji govori o tome kako «mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe»⁴, svake veličine i kakvoće, jer u nju stane sve što pliva u morskim vodama. Ta se mreža ne razdire, sine moj, jer u ribolov nismo krenuli ni ti ni ja, nego naša dobra Majka, Djelo.

Ali nisam ti sada htio govoriti o tom ribolovu, ni o toj golemoj mreži. Želim da radije razmotriš onaj ribolov o kojem, u XXI. poglavlju, pripovijeda sveti Ivan: kad je Šimun Petar izvukao na obalu i položio pred Isusove noge mrežu «punu velikih riba, sto pedeset i tri»⁵. U tu mrežu velikih, odabranih riba stavio te je Krist uzvišenom milošću poziva. Možda ga je pogled njegove Majke ganuo toliko da ti je, neokaljanom rukom Presvete Djevice, udijelio taj veličanstveni dar.

Djeco moja, gledajte: svi smo u jednoj te istoj mreži, a mreža je u lađi, koja je Opus Dei, sa svojim čudesnim mjerilom poniznosti, predanja, rada, ljubavi. Nije li to lijepo, djeco moja? Zar si ti to zaslužio?

Ovo je trenutak da ponovno kažeš: pustit ću da me stave u lađu, pustit ću da me režu, paraju, lome, poliraju, jedu! Predajem se! Reci mu to iskreno! Jer poslije se pokaže da katkad, zbog svoje oholosti, kad ti se dade neka uputa koja služi tvojoj svetosti, izgledaš kao da se buniš: jer više cijeniš vlastiti sud – koji ne može biti pouzdan, jer nitko nije dobar sudac u vlastitoj stvari – nego sud direktora; jer ti smeta dobronamjerna primjedba tvoje braće kad ti upućuju bratsku opomenu…

Predaj se, daruj se! Ali reci Isusu Kristu: imam to iskustvo oholosti! Gospodine, učini me poniznim! A On će ti odgovoriti: pa, da bi bio ponizan, ophodi se sa mnom, i tako ćeš upoznati i mene i sebe. Obdržavaj mi te Norme koje sam ti Ja, po tvome utemeljitelju, dao. Obdržavaj mi te Norme. Budi vjeran svome unutarnjem životu, budi duša molitve, budi duša žrtve. I usprkos svim nevoljama, kojih u ovom životu ne manjka, učinit ću te sretnim.

Sine moj, nastavi sa svojom posve osobnom molitvom, kojoj ne treba zvuk riječi. I razgovaraj s Gospodinom tako, licem u lice, ti i On nasamo. Suprotno je vrlo komotno. U anonimnosti se ljudi usude na tisuću stvari koje se nasamo ne bi usudili učiniti. Onaj bojažljivi, kukavni čovjek, kad se nađe usred mnoštva, ne ustručava se zgrabiti šaku blata i baciti je. Ja želim da se ti, sine moj, u samoći svoga srca – koja je samoća u dobrom društvu – suočiš s Bogom, svojim Ocem, i kažeš mu: predajem se!

Budi smion, budi hrabar, budi odvažan! Nastavi sa svojom osobnom molitvom i obveži se: Gospodine, dosta je! Nema više odgađanja, nema više stvaranja poteškoća, nema više opiranja tvojoj milosti; želim biti onaj dobri kvasac koji će ukvasati sve tijesto.