53.«Cum esset desponsata Mater Iesu Maria Ioseph…: njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom»¹⁸. To je kao kamen kušnje divne svetosti ovoga savršenog čovjeka, Josipa. «Ioseph autem, vir eius, cum esset iustus et nollet eam traducere…»¹⁹; a Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti… Ne, nije mogao po savjesti. Trpi. Zna da je njegova zaručnica neokaljana, da je duša bez ljage, i ne razumije čudo koje se u njoj zbilo. Zato, «voluit occulte dimittere eam, naumi da je potajice napusti»²⁰. Koleba se, ne zna što učiniti, ali rješava to na najčišći način.

«Hæc autem eo cogitante…». Dok o tome razmišlja, dolazi mu svjetlo Božje. Gospodin nas nikada neće iznevjeriti, djeco, imajte pouzdanja! «Ecce, Angelus Domini apparuit in somnis… Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga»²¹. On je prvi čovjek koji prima ovu božansku objavu stvarnosti Otkupljenja, koje se već ostvarivalo. «Pariet autem filium, et vocabis nomen eius Iesum… Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih»²². I Josip ostaje spokojan, smiren, pun mira.

Djeco moja: ne zaslužuje li ovaj čovjek svu našu ljubav, svu našu zahvalnost? Nije li primjer vjere i jakosti? Nije li uzor čistoće duše i tijela? Nije li naš Otac i Gospodin? Ocem i Gospodinom nazivam ga ja već toliko godina, i tako ga vi nazivate po cijelome svijetu.

Gledajte. Meni, a mislim i vama, veliku utjehu daje ova druga molitva koju nam sveta Crkva predlaže da je izmolimo poslije mise: virginum custos et pater… Zašto to ne razumiju oni nesretnici, koji ne žele čistim očima gledati ni čistoću ni svetu ljubav naših roditelja; one osobe kojima ne ide u glavu da slabo stvorenje može cijelo svoje biće – tijelo i dušu – sačuvati za Boga? Ako smo slabi, Bog će pridodati svoju snagu. Ja sam vrlo slab, ali Gospodin će mi dati svu svoju jakost.

«Virginum custos et pater, sancte Ioseph, cuius fideli custodiæ ipsa Innocentia Christus Iesus et Virgo virginum Maria commissa fuit…». Blaženi Josipe, čuvaru i oče djevica, čijoj je najvjernijoj skrbi bila povjerena sama Nedužnost, Isus Krist, i Djevica nad djevicama, Marija. Može li postojati svećenik, istinski kršćanska duša, koja ovo pročita i ne gane se? Sva moja djeca, koja imaju svećeničku dušu, raspalit će se u pobožnosti, u pouzdanju, u klicanju, u privrženosti Josipu, našemu Ocu i Gospodinu.

«Te per hoc utrumque carissimum pignus Iesum et Mariam obsecro et obtestor, ut me, ab omni immunditia præservatum, mente incontaminata, puro corde et casto corpore Iesu et Mariæ semper facias castissime famulari». Molimo te, po Isusu i po Mariji, koje si primio kao zalog, da nas sačuvaš od svake nečistoće i da nam dadeš da – neokaljana duha, čista srca i čedna tijela – uvijek služimo Isusu i Mariji.

Djeco moja: razmatrali smo zajedno kako je veliko čudo da se u Djelu, od početka, živjela ova povezanost sa svetim Patrijarhom. On je naš glavni zaštitnik, a ujedno i glava naše obitelji: jer ga molimo da pošalje više djece u Djelo, jer se na ovaj dan vežemo sponama ljubavi i običavamo obnavljati svoje predanje, stavljajući u ruke Josipa i Marije svoju povezanost s Opusom Dei.