Lista točaka

Da se zbog veličine objava ne bih uzoholio, dan mi je žalac tijela, anđeo Sotonin, da me pljuska. Triput sam molio Gospodina da ga udalji od mene, i odgovorio mi je: dosta ti je moja milost, jer moja moć sja i postiže svoj cilj po slabosti. Stoga ću se rado hvaliti svojim slabostima, da se u meni nastani moć Kristova. Zbog toga osjećam radost u svojim bolestima, u uvredama, u oskudicama, u progonima, u tjeskobama iz ljubavi prema Kristu; jer kad sam slab, onda sam jači⁷⁵.

Bog, kada želi ostvariti neko djelo, upotrebljava nerazmjerna sredstva, kako bi se dobro vidjelo da je djelo njegovo. Zato vi i ja, koji dobro poznajemo poraznu težinu svoje ništavnosti, moramo reći Gospodinu: premda se vidim bijednim, ne prestajem shvaćati da sam božansko oruđe u tvojim rukama. Nikada nisam posumnjao u to da poslove koje sam tijekom svoga života obavio u službi svete Crkve nisam obavio ja: nego Gospodin, premda se poslužio mnome: ne može čovjek sebi prisvojiti ništa, ako mu nije dano s neba⁷⁶.

Prizor čudesa koja Bog čini po našim rukama mora biti prigoda da se ponizimo, da hvalimo Boga i priznamo da sve dolazi od Njega, a da mi nismo učinili drugo nego smetali ili, u najboljem slučaju, bili uboga oruđa u rukama Gospodinovim.

Moramo misliti na to da ima mnogo drugih duša koje su radile bolje nego svatko od nas, koje su se više žrtvovale i molile s većom ustrajnošću; ali da se Gospodin htio više poslužiti vama i mnome nego tim drugim osobama, kako bi se vidjelo da je On taj koji djeluje, kako bi se primijetilo da oruđa ne znače ništa ili znače vrlo malo.

Jer lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i ono neplemenito i prezreno u svijetu, i ono što nije ništa, da uništi ono što se čini najvećim, kako se nijedan smrtnik ne bi hvastao pred njegovim licem¹²⁴.

Stoga, kćeri i sinovi moji, kad vam se učini da ste mnogo radili u službi Gospodinovoj, ponavljajte riječi kojima nas je On sam poučio: servi inutiles sumus; quod debuimus facere, fecimus¹²⁵; sluge smo beskorisne: učinili smo samo ono što smo bili dužni učiniti.

Sažetak koji uvijek izvlačim na kraju dana, kada obavljam svoj ispit savjesti, jest pauper servus et humilis! I to onda kada ne moram reći: Josemaría, Gospodine, nije zadovoljan Josemaríjom. Ali, budući da je poniznost istina, mnogo je puta kada – kao što se i vama događa – pomislim: Gospodine, pa nisam se uopće sjetio sebe, mislio sam samo na Tebe i, radi Tebe, bavio sam se samo radom za druge! Tada duša nas kontemplativaca kliče s Apostolom: vivo autem iam non ego: vivit vero in me Christus¹²⁶; ne živim ja, nego u meni živi Krist.

Bez poniznosti ne možemo nikada djelotvorno služiti, jer nećemo osjećati potrebu da se s pouzdanjem prepustimo djelovanju milosti, nećemo imati neprestani poticaj da pribjegavamo Bogu kao svojoj jedinoj snazi. I nećemo od Gospodina postići milosti koje nam je pripravio, za naše posvećenje i posvećenje naših drugova: quoniam excelsus Dominus, et humilia respicit¹²⁷; jer uzvišen je Gospodin, i gleda na ono ponizno.

Djeco duše moje: znam da ćete se boriti kako biste bili ponizni; znam da ćete tako biti čudesno djelotvorni, jer ćete biti poslušna oruđa u rukama Božjim. I nosit ćete cijelome svijetu Kristovu sol i svjetlo, ponajprije primjerom svoga života: započnimo, dakle, nov život; učinimo od zemlje nebo i pokažimo tako poganima kolikih su velikih dobara lišeni. Jer kada vide naše uzorno vladanje, gledat će sam prizor kraljevstva nebeskoga¹²⁸.