Lista točaka

Kada Gospodin, na usta Jeremijina, proriče buduće oslobođenje hebrejskoga naroda koji je u progonstvu, i daje na znanje da će, ako ih je prije izveo iz Egipta, sada izvesti svoje sluge de terra Aquilonis et de cunctis terris²², pomišljam na to da će biti mnogo poziva u Djelo Božje, bez razlike. Gospodin će ih dovesti iz svih društvenih slojeva, svih talenata, od onih koji su gore, od onih koji su dolje, i – kako ponovno kaže Jeremija – od onih koji su u utrobi zemlje.

Poslušajte proroka: evo, poslat ću mnoge ribare, riječ je Jahvina, koji će ih izloviti; a poslije mnoge lovce, koji će ih loviti po svim gorama, po svim brežuljcima i po pukotinama stijena. Jer pred mojim su očima svi njihovi putovi²³.

Oruđa smo u rukama Božjim, qui omnes homines vult salvos fieri²⁴, koji hoće da se svi ljudi spase. Moja djeca, po istinski kontemplativnoj formaciji našega duha, moraju u svojoj duši osjećati potrebu da traže Boga, da ga nađu i da se s njime uvijek druže, diveći mu se s ljubavlju usred napora svojega običnog rada, koji su zemaljske brige, ali očišćene i uzdignute u nadnaravni red; i moraju jednako osjećati potrebu da sav svoj život pretvore u apostolat, koji izvire iz duše kako bi se pretočio u vanjska djela: caritas mea cum omnibus vobis in Christo Iesu²⁵, moja ljubav sa svima vama u Kristu Isusu.

Iz onoga što sam upravo napisao proizlazi da je djeci Božjoj, koju je On pozvao u svoje Djelo, potrebno jedinstvo života. Jedinstvo života koje istodobno ima dva vida: unutarnji, koji nas čini kontemplativcima; i apostolski, kroz naš profesionalni rad, koji je vidljiv i vanjski.

Ponovno ću vam reći: naš je život raditi i moliti, i obratno, moliti i raditi. Jer dolazi trenutak u kojem se ta dva pojma, te dvije riječi, kontemplacija i djelovanje, više ne znaju razlikovati, te naposljetku znače isto u umu i u svijesti.

Pogledajte što kaže sveti Toma: kada je od dviju stvari jedna razlog druge, zauzetost duše jednom ne priječi niti umanjuje zauzetost drugom… A budući da sveci poimaju Boga kao razlog svega što čine ili spoznaju, njihova zauzetost opažanjem osjetilnih stvari, ili kontemplacijom, ili činjenjem bilo čega drugoga, nimalo im ne priječi božansku kontemplaciju, niti obratno²⁶.

Da ne bismo izgubili to jedinstvo života, postavimo Gospodina za cilj svih svojih poslova, koje moramo obavljati non quasi hominibus placentes, sed Deo qui probat corda nostra²⁷; ne da ugodimo ljudima, nego Bogu koji ispituje naša srca. Osim toga, moramo tražiti prisutnost Božju: quaerite Dominum et confirmamini, quaerite faciem eius semper²⁸; tražite Gospodina i ojačajte, tražite svagda lice njegovo.

Uzdignite srce k Bogu kad dođe teški trenutak dana, kad se u našu dušu htjedne uvući žalost, kad osjetimo teret ovoga životnoga truda, govoreći miserere mei Domine, quoniam ad te clamavi tota die: laetifica animam servi tui, quoniam ad te Domine animam meam levavi²⁹; Gospodine, smiluj mi se, jer sam te zazivao cio dan: razveseli slugu svoga, jer sam k tebi, Gospodine, uzdigao svoju dušu.

Primjer se ne daje samo dobrim riječima, nego djelima. Oni koji to kane činiti drukčije zaslužuju čuti i moraju razmatrati ovaj odlomak Pisma: tada Isus progovori narodu i svojim učenicima i reče im: na Mojsijevu stolicu zasjeli su pismoznanci i farizeji; obdržavajte, dakle, i činite sve što vam kažu; ali ih nemojte nasljedovati u djelima, jer oni govore što treba činiti, a ne čine. Vežu teška bremena i stavljaju ih na ramena drugima, a sami ih ni prstom ne pokušavaju pomaknuti⁴⁹.

Riječi i djela, vjera i ponašanje, u jedinstvu života, rekli smo već drugom prilikom. Postupati drukčije, činiti stvari iz taštine, da bi se čovjek pokazao, uz predstavu, zaslužilo je ove riječi koje su izišle iz Kristovih usta: omnia vero opera sua faciunt ut videantur ab hominibus⁵⁰, sva svoja djela čine da ih ljudi vide.

Što će koristiti?, pita Jakov u svojoj katoličkoj poslanici, što će koristiti, braćo moja, ako tko kaže da ima vjeru, a nema djelâ?; zar će ga takva vjera moći spasiti? I dodaje: kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva⁵¹.

Bolje je biti kršćanin ne govoreći to, nego to govoriti a ne biti. Izvrsna je stvar poučavati, ali pod uvjetom da se čini ono što se poučava. Mi imamo jednoga jedinog Učitelja, onoga koji je progovorio i sve je postalo; i sama djela koja je On učinio u šutnji dostojna su Oca. Tko uistinu razumije Isusovu riječ, može razumjeti i samu njegovu šutnju; i tada će biti savršen, jer će djelovati u skladu s njegovom riječju i očitovat će se svojom šutnjom⁵².

Obvezni ste davati primjer, djeco moja, na svim područjima, i kao građani. Morate ulagati trud u ispunjavanje svojih dužnosti i u vršenje svojih prava. Zato, razvijajući apostolsko djelovanje, kao katolički građani obdržavamo građanske zakone s najvećim poštovanjem i pokornošću, i uvijek se trudimo raditi unutar okvira tih zakona.

S božanskim pozivom i specifičnom formacijom moramo biti sol zemlje i svjetlost svijeta⁵³, jer smo obvezni davati primjer sa svetom besramnošću: vir quidem non debet velare caput suum quoniam imago et gloria Dei est⁵⁴. Slika smo Božja: stoga, tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima⁵⁵. Ali ne smijemo se razmetati, ne smijemo biti poput onih prodavača sitnica koji svu svoju robu drže otkrivenu, kako bi privukli, nego moramo postupati prirodno: ako to vide, neka vide.

Mi, kćeri i sinovi moji, moramo činiti isto, jer nas potiče ta ista Kristova ljubav: caritas Christi urget nos⁶. S uvijek novim svjetlom ljubavi, s velikodušnom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, obnavljat ćemo, pred primjerom koji nam je dao Učitelj, svoju žarku želju da razumijemo, da opravdavamo, da se ne osjećamo ničijim neprijateljima.

Naš se stav – pred dušama – sažima tako u onom Apostolovu izrazu, koji je gotovo krik: caritas mea cum omnibus vobis in Christo Iesu!⁷: ljubav moja sa svima vama, u Kristu Isusu. S ljubavlju ćete biti sijači mira i radosti u svijetu, ljubeći i braneći osobnu slobodu duša, slobodu koju Krist poštuje i koju nam je izborio⁸.

Djelo Božje rodilo se zato da po cijelom svijetu širi poruku ljubavi i mira koju nam je Gospodin ostavio u baštinu; da sve ljude pozove na poštovanje prava osobe. Tako želim da se moja djeca izgrađuju, i takvi ste.

Vašem jedinstvu života mora odgovarati spontana velikodušnost, obnavljana svakoga dana, koja mora biti očita i očitovati se u svim stvarima, tako da se – kao vjerni vojnici Krista Isusa u svijetu – znate prinijeti kao žrtva paljenica, govoreći uistinu: posve iskreno, s radošću, predao sam se, Gospodine, sa svime što imam⁹.