Iz onoga što sam upravo napisao proizlazi da je djeci Božjoj, koju je On pozvao u svoje Djelo, potrebno jedinstvo života. Jedinstvo života koje istodobno ima dva vida: unutarnji, koji nas čini kontemplativcima; i apostolski, kroz naš profesionalni rad, koji je vidljiv i vanjski.

Ponovno ću vam reći: naš je život raditi i moliti, i obratno, moliti i raditi. Jer dolazi trenutak u kojem se ta dva pojma, te dvije riječi, kontemplacija i djelovanje, više ne znaju razlikovati, te naposljetku znače isto u umu i u svijesti.

Pogledajte što kaže sveti Toma: kada je od dviju stvari jedna razlog druge, zauzetost duše jednom ne priječi niti umanjuje zauzetost drugom… A budući da sveci poimaju Boga kao razlog svega što čine ili spoznaju, njihova zauzetost opažanjem osjetilnih stvari, ili kontemplacijom, ili činjenjem bilo čega drugoga, nimalo im ne priječi božansku kontemplaciju, niti obratno²⁶.