Kada Gospodin, na usta Jeremijina, proriče buduće oslobođenje hebrejskoga naroda koji je u progonstvu, i daje na znanje da će, ako ih je prije izveo iz Egipta, sada izvesti svoje sluge de terra Aquilonis et de cunctis terris²², pomišljam na to da će biti mnogo poziva u Djelo Božje, bez razlike. Gospodin će ih dovesti iz svih društvenih slojeva, svih talenata, od onih koji su gore, od onih koji su dolje, i – kako ponovno kaže Jeremija – od onih koji su u utrobi zemlje.

Poslušajte proroka: evo, poslat ću mnoge ribare, riječ je Jahvina, koji će ih izloviti; a poslije mnoge lovce, koji će ih loviti po svim gorama, po svim brežuljcima i po pukotinama stijena. Jer pred mojim su očima svi njihovi putovi²³.

Oruđa smo u rukama Božjim, qui omnes homines vult salvos fieri²⁴, koji hoće da se svi ljudi spase. Moja djeca, po istinski kontemplativnoj formaciji našega duha, moraju u svojoj duši osjećati potrebu da traže Boga, da ga nađu i da se s njime uvijek druže, diveći mu se s ljubavlju usred napora svojega običnog rada, koji su zemaljske brige, ali očišćene i uzdignute u nadnaravni red; i moraju jednako osjećati potrebu da sav svoj život pretvore u apostolat, koji izvire iz duše kako bi se pretočio u vanjska djela: caritas mea cum omnibus vobis in Christo Iesu²⁵, moja ljubav sa svima vama u Kristu Isusu.