Lista točaka

Neki ljudi, baš zbog prisutnosti laika Opusa Dei na utjecajnim položajima u španjolskom društvu, govore o utjecaju Opusa Dei u Španjolskoj. Možete li objasniti koji je to utjecaj?

Ne volim intenzitet bilo čega što bi moglo zvučati kao 'puhanje u vlastitu trubu'. Ali mislim da to ne bi bila poniznost, već sljepoća i nezahvalnost prema Gospodinu, koji je tako velikodušno blagoslovio djelo, kad ne bismo prepoznali da Opus Dei ima stvaran utjecaj na život Španjolske. Logično je da u zemljama u kojima smo radili već nekoliko godina – a Djelo je u Španjolskoj trideset i sedam godina – jer je to bila volja Božja da naše udruženje bude rođeno prema životu Crkve u Španjolskoj – utjecaj Opusa Dei ima uočljiv društveni učinak koji reflektira progresivan razvoj našeg apostolata.

Kako se taj utjecaj osjećao? Očito, budući da je Opus Dei Udruženje s duhovnim i apostolskim ciljevima, sama narav njegova utjecaja – u Španjolskoj kao i u drugim zemljama, proširenim preko pet kontinenata, u kojima  radimo –  ne može biti drugačiji nego duhovni i apostolski. Utjecaj Opusa Dei u civilnom društvu nije laičke prirode (društveni, politički ili ekonomski); iako se reflektira u etičnim aspektima ljudskih aktivnosti. Kao utjecaj same Crkve, duše svijeta, pripada drugačijem i višem redu i točno je izražen u riječi 'posveta'.

To nas vodi do teme članova Opusa Dei koje nazivate utjecajnima. U udruženju čiji je cilj politički članovi će biti 'utjecajni' ako zauzimaju položaje u parlamentu ili u vladi, u Vijeću ministara, u Vladi. U kulturnom udruženju 'utjecajni' će članovi biti filozofi glasa, autori nacionalnog ugleda itd. Ali ako, kao u slučaju Opusa Dei, Udruženje traži posvećenje  običnoga ljudskog rada, bilo da je fizički ili intelektualan, očito je da se svi članovi smatraju utjecajnima jer svi rade, i u Opusu Dei opća dužnost čovjeka da radi nosi sa sobom posebno disciplinsko i asketsko značenje. Svi oni teže obaviti svoj posao, bilo na svet, kršćanski način, sa željom za savršenstvom. Za mene je, zato, svjedočanstvo koje sin rudara, koji je i sam rudar, daje svojim kolegama utjecajno, i važno i nužno, kao i ono rektora sveučilišta među drugim članovima akademske zajednice.

U čemu je onda utjecaj Opusa Dei? Odgovor se može lako naći kada uzmemo u obzir sociološke činjenice iz kojih vidimo da ljudi iz svih staleža, zanimanja, dobi i životnog stanja, pripadaju našem Udruženju; muškarci i žene, klerici i laici, stari i mladi, u celibatu i vjenčani, sveučilišni profesori, industrijski i poljoprivredni radnici, službenici itd. Jeste li promišljali o velikoj snazi širenja kršćanstva koje je predstavljeno tako širokim i raznim spektrom ljudi; posebno ako se oni ubroje u  desetke tisuća onih koji su poticani, s istim apostolskim duhom, kako bi posvetili svoje zanimanje ili posao, bez obzira na razlike u društvenoj okolini, kako bi posvetili sebe kroz posao i poslom?

Tom osobnom apostolskom poslu treba dodati rast naših skupnih djelovanja apostolata: studentskih domova, kongresnih centara, Sveučilišta Navarre, centara za obuku kvalificiranih i nekvalificiranih radnika, tehničkih instituta, škola, škola za tajnice, škola za menadžment, itd. Ti su centri nesumnjivo izvori koji projektiraju kršćanski pogled na život. Rukovođeni laicima, usmjereni kao profesionalna aktivnost od laika koji su kao i njihovi kolege na poslu, i otvoreni ljudima svih staleža i stanja, ti su centri napravili mnogo sektora društva cijeneći potrebu ponude kršćanskog rješenja problema koji se pojavljuju u vježbanju njihova zanimanja ili posla.

Sve to daje Opusu Dei istaknuto mjesto i značenje u društvu, a ne činjenica da neki od članova zauzimaju položaje od ljudskog utjecaja. To nas ni najmanje ne zanima, i zato je ostavljeno slobodnoj odluci i odgovornosti svakog člana. Ono što nas zanima jest da svi članovi (a Božja dobrota je takva da je njih mnogo) izvrše zadatke prema kojima su i najskromniji božanski utjecajni.

To je prilično logično. Tko bi rekao da je utjecaj Crkve u Sjedinjenim Američkim Državama počeo na dan kada je katolik, John Kennedy, izabran za predsjednika?

Kako objašnjavate golem uspjeh Opusa Dei, i prema kojim kriterijima ocjenjujete taj uspjeh?

Kad je pothvat nadnaravan, njegov 'uspjeh' ili 'neuspjeh' u uobičajenom smislu riječi relativno je nevažan. Kako je sveti Pavao rekao kršćanima u Korintu, ono što je važno u duhovnom životu, nije ono što drugi misle o nama, ili čak naše mišljenje o nama samima, nego Božje mišljenje.

Nesumnjivo, Djelo se raširilo svuda po svijetu. Sada mu pripadaju muškarci i žene blizu sedamdeset narodnosti. Govoreći istinu, to je nešto što me iznenađuje. Ne mogu dati nikakvo objašnjenje za to. Jedino objašnjenje jest volja Božja, jer 'Duh puše kamo hoće' i On se koristi svakim koga smatra odgovarajućim za posvećenje ljudi. Za mene je to prilika za zahvalu, za poniznost i za traženje od Boga milosti da Mu uvijek služim.

Također ste pitali prema kojim kriterijima mjerim i sudim. Odgovor je vrlo jednostavan: prema svetosti, plodovima svetosti.

Najvažniji apostolat Opusa Dei jest svjedočanstvo života i razgovor svakog pojedinog člana u njegovim dnevnim kontaktima s prijateljima i kolegama. Tko može mjeriti nadnaravne učinke njihova tihog i skromnog apostolata? Nemoguće je procijeniti pomoć koju primamo od odanog i iskrenog prijatelja ili utjecaj dobre majke na njezinu obitelj.

No možda se vaše pitanje odnosi na zajednički apostolat koji provodi Opus Dei, pretpostavljajući da se zajednički rezultati mogu mjeriti s ljudskog ili tehničkog gledišta: bilo da centar za tehničku obuku radnika doprinosi društvenom napretku svojih učenika, bilo da sveučilište nudi studentima odgovarajuću kulturalnu i profesionalnu formaciju. Ako je to bila vaša namjera, rekao bih da se zajednički rezultati dijelom mogu objasniti činjenicom da su to pothvati koje provode pažljivo obrazovani profesionalci koji obavljaju svoje zvanje. To znači, između ostalog, da se te aktivnosti planiraju u svakom slučaju u svjetlu konkretnih potreba društva u kojem će se provoditi, i da se prilagođuju stvarnim potrebama, ne prema prije zamišljenim obrascima.

No dopustite mi da ponovim kako Opus Dei nije ponajprije zainteresiran za ljudsku učinkovitost. Pravi uspjeh ili neuspjeh naših aktivnosti ovisi o tome, uz to što ih ljudi dobro provode, pomažu li one onima koji ih obavljaju i onima koji se koriste njihovim uslugama da ljube Boga, da osjećaju svoje bratstvo s bližnjima, i da iskažu te osjećaje u nesebičnom služenju čovječanstvu.

Puno ste govorili o radu. Što biste mjesto rekli koje mjesto zauzima rad u duhovnosti Opusa Dei?

Poziv u Opus Dei ni na koji način ne mijenja ili ne prilagođava stanje ili stalež osobe u životu. I budući da je čovjekovo stanje, njegova sudbina, da radi, nadnaravni poziv na svetost i apostolat prema duhu Opusa Dei potvrđuje taj ljudski poziv na rad. Velika većina članova Djela su laici, obični kršćani. Njihovo se stanje sastoji od posjedovanja struke ili zanata koji je često upijajući i s pomoću kojega zarađuju za život, uzdržavaju svoje obitelji, doprinose zajedničkom dobru, i razvijaju vlastitu osobnost.

Poziv u Opus Dei potvrđuje sve to: u tolikoj mjeri da je jedan od bitnih znakova tog poziva upravo odlučnost da se ostane u svijetu i da se posao obavlja što savršenije (uzimajući u obzir, naravno, svoje osobne nedostatke), i s ljudskog i s nadnaravnog gledišta. To znači da to mora biti posao koji učinkovito doprinosi i izgradnji zemaljskog grada - i stoga mora biti obavljen stručno i u duhu službe; i posvećenju svijeta - i u tom pogledu mora i posvećivati i biti posvećen.

Oni koji žele savršeno živjeti svoju vjeru i činiti apostolat prema duhu Opusa Dei, moraju se posvetiti svojim radom, moraju posvetiti svoj rad i moraju posvetiti druge kroz svoj rad. Upravo dok rade uz sebi jednake, svoje kolege od kojih se ni na koji način ne razlikuju, teže poistovjetiti se s Kristom, oponašajući Njegovih 30 godina u radionici u Nazaretu.

Svakodnevni rad nije samo kontekst unutar kojeg bi trebali postati sveti. To je "sirovina" njihove svetosti. Upravo u običnim događajima svojeg dnevnog posla oni otkrivaju Božju ruku i pronalaze poticaj za svoj molitveni život. Isti stručni posao dovodi ih u dodir s drugim ljudima - rođacima, prijateljima, kolegama - i s velikim problemima koji utječu na njihovo društvo i svijet u cjelini; i pruža im mogućnost da žive to darivanje u služenju drugima, što je neophodno za kršćane. To je ono gdje bi trebali težiti dati istinsko i autentično svjedočanstvo za Krista, tako da svi mogu upoznati i ljubiti našeg Gospodina i otkriti da njihov normalan život u svijetu, njihov svakodnevni rad, može biti susret s Bogom.

Drugim riječima, svetost i apostolat i svakodnevni život članova Djela čine jednu te istu stvar, i stoga je rad zglob njihova duhovnog života. Njihovo darivanje Bogu ucijepljeno je na posao koji su obavljali prije nego su došli u Opus Dei i koji nastavljaju obavljati nakon što mu pristupe.

U ranim godinama mojeg pastoralnog rada, kada sam počeo propovijedati te ideje, neki me ljudi nisu razumjeli, a drugi su bili sablažnjeni: toliko su bili naučeni slušati o svijetu na pogrdan način. Naš Gospodin mi je dao razumjeti, a ja sam pokušao da drugi ljudi razumiju, da je svijet dobar, jer su Božja djela uvijek savršena, i da smo mi ljudi oni koji su svijet učinili lošim, svojim grijesima.

Rekao sam tada, kao što govorim sada, da moramo voljeti svijet jer upravo u svijetu susrećemo Boga: Bog se pokazuje, otkriva nam se u zbivanjima i događajima svijeta.

Dobro i zlo se miješaju u ljudskoj povijesti, i stoga bi kršćanin trebao biti čovjek prosudbe. Ali ta prosudba ga nikad ne bi smjela navesti na to da porekne dobrotu Božjih djela. Naprotiv, trebala bi ga navesti da prepozna Božju ruku kako radi kroz sva ljudska djela, čak i ona koja odaju našu palu narav. Mogli biste napraviti dobro geslo za kršćanski život iz ovih riječi svetog Pavla: "Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji" (1 Kor 3,22-23), i stoga izvršavajte planove onog Boga čija je volja spasiti svijet.

Škola koju vodi ženski ogranak Opusa Dei nedavno je otvorena u Madridu, s ciljem stvaranja obiteljskog okružja i pružanja potpunog programa obrazovanja za kućno osoblje koje će im omogućiti da postanu kvalificirani u svojoj struci. Što mislite, kakav utjecaj u društvu mogu imati takve aktivnosti Opusa Dei?

Glavni cilj tog apostolskog rada (i postoji mnogo sličnih koje vode članovi Opusa Dei koji rade zajedno s drugim ljudima koji nisu članovi našeg udruženja) jest oplemeniti rad kućnog osoblja tako da mogu obavljati svoj posao sa znanstvenim pristupom. Kažem "sa znanstvenim pristupom" zato što bi se kućanski poslovi trebali izvršavati kao pravo zanimanje.

Ne smijemo zaboraviti da postoje ljudi koji su htjeli prikazati taj posao kao ponižavajući, ali on to nije. Bez sumnje, uvjeti pod kojima se taj posao obavljao, bili su ponižavajući i ponekad još uvije jesu, čak i danas, kad je kućno osoblje u svom poslu izloženo hiru samovoljnog poslodavca koji ne jamči njihova prava, i koji im daje niske plaće i nimalo ljubavi. Poslodavci se moraju voditi za tim da poštuju odgovarajući ugovor o radu s jasnim i preciznim jamstvima i u kojem su prava i dužnosti obiju strana jasno utvrđeni.

Osim tih pravnih jamstava osoba koja se nudi za tu službu mora biti kvalificirana za posao, što znači da mora biti stručno pripremljena. Rekao sam "službu" - iako ta riječ nije popularna ovih dana - zato što je svaki dobro obavljeni posao predivna služba društvu, i to vrijedi i za kućanski posao kao i za posao profesora ili suca. Jedini posao koji nije služba jest posao čovjeka koji radi iz vlastitog interesa.

Kućanski su poslovi nešto od primarne važnosti. Osim toga, sav rad može imati istu nadnaravnu kvalitetu. Ne postoje veliki ili prosječni zadaci. Svi su veliki ako se obavljaju s ljubavlju. Oni koji se smatraju velikima postaju mali kada se izgubi iz vida kršćanski smisao života. S druge strane, postoje očito male stvari koje mogu zapravo biti jako velike zbog svojih stvarnih posljedica.

Što se mene tiče, rad jedne od mojih kćeri u Opusu Dei, koja je zaposlena u kućanstvu, jednako je važan kao rad one koja ima titulu. U oba slučaju sve što me zanima jest da posao koji one rade bude način i prilika za osobno posvećenje i posvećenje njihova bližnjeg. Važnost ovisi o tome postaje li žena na vlastitom poslu i položaju u životu svetija, i ispunjava li s većom ljubavlju zadaću koju je od Boga primila.

Pred Bogom svi ljudi imaju isti položaj, bili oni sveučilišni profesori, pomoćnici u trgovini, tajnice, fizički radnici ili poljoprivrednici. Sve duše su jednake. Samo, ponekad, duše jednostavnih i neusiljenih ljudi su ljepše; i sigurno onih koji su prisniji s Bogom Ocem, Bogom Sinom i Bogom Duhom Svetim draže našem Gospodinu.

S ovom školom koja je otvorna u Madridu može se puno učiniti. Može biti stvarna i učinkovita pomoć društvu u važnoj zadaći; i kršćanski rad u srcu doma, donoseći sreću, mir i razumijevanje mnogim kućanstvima. Mogao bih nastaviti govoriti satima o toj temi, ali ono što sam već rekao dovoljno je da se razjasni kako ja razumijem da je posao u kući posebno važan jer posredstvom njega se može učiniti puno dobra ili štete obiteljima. Nadajmo se da će se učiniti puno dobra i da će biti puno sposobnih i čestitih ljudi čiji će apostolski žar pretvoriti tu zabludu u radosnu i plodonosnu zadaću u tolikim domovima diljem svijeta.