Lista točaka

Znamo da muškarci i žene svih okruženja, oženjeni i neoženjeni ljudi, pripadaju Opusu Dei. Koji je zajednički element u pozivu Opusu Dei? Koje obveze svaki član preuzima kako bi postigao ciljeve Opusa Dei?

Mogu to izreći u samo nekoliko riječi: tražiti svetost usred svijeta, "nel bel mezzo della strada" kako glasi talijanski izraz. Osoba koja od Boga prima poseban poziv za Opus Dei jest uvjerena da mora ostvariti svetost u vlastitom staležu u životu, na svom poslu, bio on manualni ili intelektualni, i živi prema tome. Kažem "uvjerena je... i živi prema tome" zato što to nije stvar prihvaćanja jednostavnog teorijskog prijedloga, nego njegova provođenja u praksu iz dana u dan, u običnom životu.

Ako želite postići svetost - unatoč svojim osobnim nedostacima i nevoljama, koje će trajati dokle god živite - morate se potruditi, s Božjom milošću, vršiti milosrđe koje je punina zakona i veza savršenosti. Milosrđe nije nešto apstraktno. Ono podrazumijeva stvarno, potpuno darivanje u službi Bogu i svim ljudima; u službi onom Bogu koji nam govori u tišini molitve i u buci svijeta i onim ljudima čije je postojanje isprepleteno s našim. Živeći milosrđe Ljubavi - živite sve ljudske i nadnaravne kreposti koje se traže od kršćanina. Te kreposti oblikuju zajedništvo i ne mogu se svesti na puki popis. Ne možete imati milosrđe bez pravde, solidarnosti, obiteljske i društvene odgovornosti, siromaštva, radosti, čistoće, prijateljstva...

Možete odmah vidjeti da prakticiranje tih kreposti vodi apostolatu. Zapravo, to je već apostolat. Jer kad ljudi pokušavaju živjeti na taj način usred svog svakodnevnog posla, njihovo kršćansko ponašanje postaje dobar primjer, svjedočenje, nešto što je stvarna i učinkovita pomoć drugima. Oni uče ići stopama Krista, koji je "činio i učio" (Dj 1,1), pridružujući primjer riječi. Zato ovih posljednjih 40 godina nazivam taj apostolat "apostolatom prijateljstva i povjerenja".

Svi članovi Opusa Dei imaju tu istu želju za svetošću i apostolatom. I tako, u Djelu, ne postoje stupnjevi ili kategorije članstva. Poziv na Opus Dei je jedan i isti. To je poziv na osobno predanje, na pokušaj da se slobodno i odgovorno vrši Božja volja, to je ono što Bog želi da svaki pojedinac čini. Ono što imamo jest mnoštvo osobnih položaja, položaj svakog člana u svijetu, kojemu je prilagođen isti posebni poziv.

Kao što možete vidjeti, pastoralni fenomen Opusa Dei jest nešto rođeno "odozdo", iz svakodnevnih života kršćana koji žive i rade pokraj ostalih ljudi. Stoga on ne oblikuje dio sekularizirajućeg procesa, "desakralizacije" monaškog i redovničkog života. On nije karika u lancu koji vuče redovnike bliže svijetu.

Kada osoba primi poziv na Opus Dei, ona stječe novi pogled na stvari oko sebe. Vidi društvene odnose, svoju struku, svoje interese, svoje žalosti i svoje radosti u novom svjetlu. Ali ni na trenutak ne prestaje živjeti usred njih. Stoga se ne može govoriti o prilagodbi svijetu ili modernom društvu. Nitko se ne prilagođava onome što je dio ili komad njega: s obzirom na ono što mu je vlastito on jednostavno jest. Njegov je poziv isti onomu koji su oni ribari, seljaci, trgovci ili vojnici primili u svoja srca dok su sjedili do Isusovih nogu u Galileji i čuli ga kako govori: "Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski" (Mt 5,48).

Dopustite mi da to ovako kažem: savršenstvo koje član Opusa Dei traži jest savršenstvo vlastito kršćaninu. To je isto savršenstvo na koje je svaki kršćanin pozvan i sastoji se u punom življenju zahtjeva vjere. Ne zanima nas "evanđeoska savršenost", koja se smatra vlastitom redovnicima i nekim ustanovama uspostavljenim na redovničkim zasadama. Još nas manje zanima "život evanđeoskog savršenstva", koji se u kanonskom pravu odnosi na redovnički stalež.

Smatram redovnički poziv blagoslovljenim i pozivom koji Crkva treba, i onaj tko ne bi poštovao taj poziv, ne bi imao duh Djela. Ali to nije moj poziv ni poziv članova Opusa Dei. Možete reći da dolaženjem u Opus Dei svaki član dolazi pod izričitim uvjetom da neće mijenjati svoj stalež u životu. Posebna osobitost našeg načina jest posvetiti stalež u životu u svijetu, i biti posvećen na mjestu susreta s Kristom. To je obaveza koju svaki član preuzima kako bi postigao ciljeve Opusa Dei.

Možete li mi ispričati o širenju Djela tijekom posljednjih 40 godina? Koja su njegova najvažnija apostolska djelovanja?

Moram reći, prije svega, da zahvaljujem Bogu našem Gospodinu koji mi dopušta vidjeti kako se Djelo širi u svijetu samo 40 godina nakon svog početka. Kad je bilo rođeno - u Španjolskoj 1928. godine, bilo je rođeno rimsko (što za mene znači katoličko, univerzalno). I njegov je prvi cilj bio, neizbježno, proširiti se u sve zemlje. Gledajući natrag na te godine, sjećam se nekoliko stvari koje me čine vrlo sretnim: povezanih s poteškoćama koje su na neki način sol života. Mislim na djelotvornost Božje milosti i na radosno darivanje tolikih muškaraca i žena koji su održali svoju vjeru. Jer želim naglasiti da je bitni apostolat Opusa Dei apostolat koji svaki član provodi na vlastitom radnom mjestu, u svojoj obitelji, među svojim prijateljima - apostolat koji ne privlači pozornost, koji se ne može lako izraziti u statistikama, ali koji rađa svetošću u tisućama duša koje nastavljaju slijediti Krista, tiho i učinkovito tijekom svog običnog svakodnevnog rada.

Ne postoji ništa više što mogu reći o toj temi. Mogao bih vam govoriti o primjerenim životima tolikih ljudi - ali ako bih to učinio, oduzeo bih intimnost i uništio ljudsku i božansku kreativnost tih života: svesti ih na statistiku bilo bi još gore - i gubitak vremena, budući da se plod milosti ne može izmjeriti.

Ali mogu dodati nešto o apostolskim djelatnostima koje su članovi Djela proveli u različitim dijelovima svijeta - djelatnostima s duhovnim ciljevima u kojima pokušavaju raditi s posvetom i ljudskom savršenošću, i u kojima toliko drugih ljudi također surađuje: možda nisu članovi Djela, ali cijene nadnaravnu vrijednost te djelatnosti - ili njezinu ljudsku vrijednost, kao u slučaju tolikih ljudi koji nisu kršćani, ali su tako učinkovita pomoć. To su uvijek laičke, svjetovne djelatnosti, inicijativa običnih građana koji se koriste svojim građanskim pravima u skladu sa zakonom zemlje i uvijek im se pristupa na stručan način. Drugim riječima, one ni na koji način ne ovise o privilegiju ili posebnoj naklonosti.

Siguran sam da znate za jedan takav projekt koji se provodi u Rimu: Centar ELIS, koji pruža tehničko i opće ljudsko obrazovanje mladim ljudima uz pomoć škole, sporta i kulturnih aktivnosti, knjižnica itd. To je djelatnost koja zadovoljava potrebe u Rimu, posebno u području Tiburtino. Isto se provodi u Chicagu, Madridu, Meksiku i u mnogim drugim mjestima.

Još je jedan primjer Strathmore College of Arts and Sciences u Nairobiju - predsveučilišna srednja škola koja je poslužila tisućama studenata iz Kenije, Ugande i Tanzanije. Kroz taj koledž nekoliko Kenijaca u Opusu Dei, zajedno sa sugrađanima, obavljaju koristan posao na obrazovnom području. To je bila prva obrazovna ustanova u istočnoj Africi koja je dovela do potpune rasne integracije i svojim radom bitno pridonijela afrikanizaciji kulture. Kianda College, također u Nairobiju, sličan je poduhvat, posvećen obrazovanju mladih žena.

Kao još jedan primjer htio bih spomenuti Sveučilište u Navarri. Otkad je osnovano 1952., razvilo je 18 fakulteta i instituta koji upisuju više od šest tisuća studenata. Suprotno nekim novinskim izvještajima, Sveučilište u Navarri nije poduprto državnom pomoći. Španjolska država nije dala ništa za troškove održavanja. Sve što je učinila jest da je dala neke subvencije kako bi se povećao upis. Sveučilište preživljava zahvaljujući pomoći privatnih pojedinaca i udruženja. Njegov sustav predavanja i struktura sveučilišnog života, koji su pod osobnom odgovornošću i solidarnošću svih koji sudjeluju u radu Sveučilišta, osigurali su vrijedno iskustvo u svjetlu položaja današnjih sveučilišta.

Mogao bih spomenuti druge djelatnosti u Sjedinjenim Državama, Japanu, Argentini, Australiji, Filipinima, Irskoj, Francuskoj itd. Ali mislim da to nije potrebno: dovoljno je jednostavno reći da je Opus Dei danas raširen na pet kontinenata i da se sastoji od ljudi koji pripadaju više od 70 narodnosti, koji su svih rasa i porijekla.