Lista točaka

Kada ti govorim o “apostolatu prijateljstva”, podrazumijevam pritom “osobno” prijateljstvo, spremno na odricanje i iskreno: prisno, od srca k srcu.

U apostolatu prijateljstva i povjerenja prvi je korak razumijevanje, služenje... i sveta nepopustljivost u vjerskom nauku.

Oni koji su susreli Krista ne mogu se zatvoriti u svoje okružje: bilo bi vrlo žalosno to osiromašenje! Trebaju se raširiti poput lepeze da dođu do svih duša. Svatko mora stvarati – i povećavati – krug prijatelja, na koje može djelovati vlastitim profesionalnim ugledom, vlastitim vladanjem, vlastitim prijateljstvom, čineći da Krist bude taj koji će djelovati preko tog staleškog ugleda, tog vladanja i tog prijateljstva.

Savršeno te razumijem kad mi pišeš o svom apostolatu: “Molit ću tri sata uz fiziku. Bit će to bombardiranje da ’padne’ još jedan položaj, koji se nalazi s druge strane stola u knjižnici... a Vi ste ga već upoznali kada ste došli u ove krajeve.” Sjećam se tvoje radosti kada sam govorio da između molitve i posla ne smije biti prekida.

Ona poznata: “Stultorum infinitus est nu merus” – Beskrajan je broj budala – što se čita u Svetom pismu, čini se raste iz dana u dan. – Na najrazličitijim mjestima i u neočekivanim situacijama, prekrivenim plaštem ugleda koji proizlazi iz položaja – ili čak iz “kreposti” – kolika ćeš zastranjivanja i kolike propuste kriterija morati podnositi! Ali ne mogu sebi protumačiti zašto gubiš nadnaravni smisao života, i ostaješ ravnodušan: vrlo je nisko tvoje nutarnje stanje, ako podnosiš te situacije – a ne možeš učiniti drugo nego podnositi ih! – zbog ljudskih motiva... Ako im ne pomažeš otkriti put, odgovornim i dobro završenim radom – posvećenim! – svodiš se kao oni – na budalu – ili im postaješ sukrivac.

Shvatio si smisao prijateljstva kada si se konačno osjetio pastirom jednog malog stada, koje si bio zanemario i koje sada nastojiš ponovno sakupiti, zalažući se u služenju svakome od njih.

Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost.

Imao si veliku sreću što si susreo prave učitelje, istinske prijatelje koji su te bez pridržaja poučili o svemu onome što si htio znati; nisu ti bile potrebne zamke da bi “ukrao” njihovo znanje, jer su ti pokazali lakši put, iako ih je stajalo teškoga rada i muke da bi ga otkrili... Sada je na tebi da činiš isto s ovom osobom, s onom drugom – sa svima!

Dobro o ovom razmisli i prema tome se ponašaj: One osobe kojima si antipatičan, prestat će tako misliti kada postanu svjesni da ih “ozbiljno” voliš. Ovisi o tebi.

Svojim prijateljstvom i svojim naukom – ispravljam se: s ljubavlju i s porukom Kristovom – potaknut ćeš mnoge nekatolike na ozbiljnu suradnju u dobru za sve ljude.

Vjeruj mi, apostolat, vjerska pouka trebaju obično biti kapilarni: jedan po jedan. Svaki vjernik sa svojim neposrednim prijateljem. Nas, sinove Božje, zanimaju sve duše, jer nas zanima svaka pojedina duša.