11. Djeco duše moje, želim vas povesti čudesnim putem, životom ljubavi i nadnaravne pustolovine, kojim je Gospodin vodio mene – životom sreće, sa žrtvom, s boli, s odricanjem, s predanjem, sa zaboravom samoga sebe.

«Si quis vult post me venire… Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom»¹¹. Te smo riječi svi čuli: zato smo ovdje. Čuli smo i ove druge: «Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas»¹². Božanski poziv ima vrlo konkretnu svrhu: postaviti te na sva raskrižja zemlje, a da ti pritom ostaneš sav uronjen u Boga. Biti sol, biti kvasac, biti svjetlo svijeta. Da, sine moj: ti u Bogu, da rasvjetljuješ, da daješ okus, da daješ rast, da budeš kvas.

Ali svjetlo će postati tama ako ti nisi kontemplativan, duša neprestane molitve; a sol će izgubiti okus i služit će samo za to da ljudi po njoj gaze, ako ti nisi uronjen u Boga. Kvasac će istrunuti i izgubiti snagu da ukvasa sve tijesto ako ti nisi doista kontemplativna duša.

Moli usmene molitve, one koje su dio našega plana pobožnoga života. Zatim se obrati Bogu svojim osobnim usmenim molitvama: onima koje u tebi bude najveću pobožnost. Nemoj se zadržati samo na onome što svi imamo dužnost i radost ispunjavati: dodaj ono što ti nalažu tvoja inicijativa i velikodušnost. Napokon, ne zaboravi neprestanu misaonu molitvu. Nastoj razgovarati s Bogom, u središtu svoje duše, s punim pouzdanjem i iskrenošću.

Sine, mislim da sam ti već rekao sve što sam ti imao reći. Sada preostaje da se ti zaista odlučiš biti predana duša, zaljubljena, u stalnom ophođenju s Bogom. Tada sam doista siguran u tvoju vjernost.

Završavam, dakle, trima navodima iz Pisma:

«Oportet semper orare et non deficere»¹³: treba uvijek moliti, bez prestanka.

«Erat pernoctans in oratione Dei»¹⁴: Krist je provodio noć razgovarajući s Bogom.

«Erant autem perseverantes in doctrina apostolorum, et communicatione fractionis panis, et orationibus»¹⁵: prvi su kršćani bili postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu lomljenja kruha i u molitvi.