Lista točaka

Vaš i moj život moraju biti upravo tako obični: nastojimo dobro činiti – svakoga dana – iste one stvari koje smo dužni živjeti; ostvarujemo u svijetu svoje božansko poslanje ispunjajući malu dužnost svakoga trenutka. Bolje rečeno, trudeći se da je ispunimo, jer katkad nam to neće uspjeti pa ćemo, kad padne noć, u ispitu savjesti morati reći Gospodinu: ne prinosim ti kreposti; danas ti mogu prinijeti samo mane, ali ću, s tvojom milošću, doći do toga da se mognem nazvati pobjednikom.

Naš nadnaravni život, naše pobožanstvenjenje, ne smije nas odvesti u ludost da mislimo kako nemamo pogrešaka: mnogo ćemo puta imati samo nesavršenosti, protiv kojih se borimo s milošću Božjom i zauzetošću svoje volje. Ta borba, ta ustrajnost u nadnaravnoj zadaći da običan život učinimo božanskim, ono je što Gospodin od nas traži, po specifičnom pozivu koji smo od Njega primili.

Postojani, radosni, ispravljajući svaki dan pomalo, kao što čine brodovi na otvorenom moru, da bi stigli u luku. Sveci su bili poput nas: imali su dobru volju i iskrenost da se ispravljaju, u svom unutarnjem životu, u svojoj borbi: s pobjedama i s porazima, koji su katkada pobjede; tražeći ophođenje s Bogom, koje je nada, koje je vjera, koje je Ljubav. Naš je Bog zadovoljan tom našom borbom, koja je siguran znak da imamo unutarnji život, želju za kršćanskim savršenstvom.

Sjetite se kada su Ivan i Jakov pristupili Isusu i rekli mu: Učitelju, htjeli bismo da nam udijeliš sve što te zamolimo. On im reče: što želite da vam udijelim? Udijeli nam, odgovoriše, da u slavi tvojoj sjednemo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva. Isus im odvrati: možete li piti kalež koji ću ja piti, ili biti kršteni krstom kojim ću ja biti kršten? Oni odgovoriše: possumus_, možemo_¹⁰⁷. Put Slave prolazi kroz tjesnace smrti. Zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Isusa Krista, kršteni u njegovu smrt? Krštenjem smo ukopani zajedno s Njime, umrijevši grijehu, da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih na slavu Očevu, tako i mi hodili u novom životu¹⁰⁸.

Djeco moja, recimo s Ivanom i Jakovom: possumus!¹⁰⁹ Omnia possum in eo qui me confortat¹¹⁰; sve mogu u Onome koji me jača. Ispunite se pouzdanjem, jer onaj koji je započeo djelo, dovršit će ga¹¹¹: moći ćemo, budemo li surađivali, jer nam je osigurana jakost Božja: quia tu es, Deus, fortitudo mea¹¹².