Vaš i moj život moraju biti upravo tako obični: nastojimo dobro činiti – svakoga dana – iste one stvari koje smo dužni živjeti; ostvarujemo u svijetu svoje božansko poslanje ispunjajući malu dužnost svakoga trenutka. Bolje rečeno, trudeći se da je ispunimo, jer katkad nam to neće uspjeti pa ćemo, kad padne noć, u ispitu savjesti morati reći Gospodinu: ne prinosim ti kreposti; danas ti mogu prinijeti samo mane, ali ću, s tvojom milošću, doći do toga da se mognem nazvati pobjednikom.

Naš nadnaravni život, naše pobožanstvenjenje, ne smije nas odvesti u ludost da mislimo kako nemamo pogrešaka: mnogo ćemo puta imati samo nesavršenosti, protiv kojih se borimo s milošću Božjom i zauzetošću svoje volje. Ta borba, ta ustrajnost u nadnaravnoj zadaći da običan život učinimo božanskim, ono je što Gospodin od nas traži, po specifičnom pozivu koji smo od Njega primili.