Postojani, radosni, ispravljajući svaki dan pomalo, kao što čine brodovi na otvorenom moru, da bi stigli u luku. Sveci su bili poput nas: imali su dobru volju i iskrenost da se ispravljaju, u svom unutarnjem životu, u svojoj borbi: s pobjedama i s porazima, koji su katkada pobjede; tražeći ophođenje s Bogom, koje je nada, koje je vjera, koje je Ljubav. Naš je Bog zadovoljan tom našom borbom, koja je siguran znak da imamo unutarnji život, želju za kršćanskim savršenstvom.

Sjetite se kada su Ivan i Jakov pristupili Isusu i rekli mu: Učitelju, htjeli bismo da nam udijeliš sve što te zamolimo. On im reče: što želite da vam udijelim? Udijeli nam, odgovoriše, da u slavi tvojoj sjednemo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva. Isus im odvrati: možete li piti kalež koji ću ja piti, ili biti kršteni krstom kojim ću ja biti kršten? Oni odgovoriše: possumus_, možemo_¹⁰⁷. Put Slave prolazi kroz tjesnace smrti. Zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Isusa Krista, kršteni u njegovu smrt? Krštenjem smo ukopani zajedno s Njime, umrijevši grijehu, da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih na slavu Očevu, tako i mi hodili u novom životu¹⁰⁸.

Djeco moja, recimo s Ivanom i Jakovom: possumus!¹⁰⁹ Omnia possum in eo qui me confortat¹¹⁰; sve mogu u Onome koji me jača. Ispunite se pouzdanjem, jer onaj koji je započeo djelo, dovršit će ga¹¹¹: moći ćemo, budemo li surađivali, jer nam je osigurana jakost Božja: quia tu es, Deus, fortitudo mea¹¹².