Lista točaka

Djeco moja, vjeru. Razmotrite što sveti Pavao piše Korinćanima: modicum fermentum totam massam corrumpit³⁵, malo kvasca sve tijesto ukvasa. Ostanite sjedinjeni u ljubavi Božjoj, u pouzdanom ophođenju s Isusom, u sinovskoj pobožnosti prema Presvetoj Mariji. Ako budete vjerni, kao plod vašega tihog i poniznog predanja, Gospodin će – vašim rukama – činiti čudesa. Ponovno će se živjeti onaj odlomak svetoga Luke: vratiše se sedamdeset i dvojica učenika puni radosti, govoreći: Gospodine, i sami nam se zlodusi pokoravaju snagom tvojega imena³⁶.

Djeco moja: date, et dabitur vobis: mensuram bonam, et confertam, et coagitatam, et supereffluentem dabunt in sinum vestrum³⁷; dajite i dat će vam se dobra mjera, nabijena i dobro natresena, sve dok se ne prelije. Dajte mnogo i imat ćete mnogo: razumijevajte, i na koncu ćemo biti shvaćeni; ljubite sve, i na koncu će nas svi ljubiti.

Slušajte uvijek u svome srcu onaj Gospodinov vapaj koji je potresao tolike duše, i moju: ignem veni mittere in terram, et quid volo nisi ut accendatur?³⁸; došao sam baciti oganj na zemlju, i što hoću nego da se razgori? Zapaljeni tim božanskim ognjem, vi i ja, vidjet ćemo kako se naš život pročišćava: kako učimo boriti se protiv svojih pogrešaka, stjecati kršćansko savršenstvo, ono dobro pobožanstvenjenje.

Samo tako, s Ljubavlju – Kristovom ljubavlju – i s poniznošću poznavanja samoga sebe, moći ćemo imati glasa da kažemo našemu Gospodinu, non verbo neque lingua, sed opere et veritate³⁹ – ne jezikom, nego djelima i uistinu – da želimo slijediti njegove stope; samo tako znat ćemo odgovoriti na Božji poziv krikom istinskoga predanja, uzvraćanja božanskoj milosti: ecce ego, quia vocasti me!⁴⁰; evo me, jer si me zvao!

Blagoslivlja vas s ljubavlju vaš Otac.

Madrid, 24. ožujka 1930.

Pripovijeda nam sveti Matej: Isus je obilazio sve gradove i sela, učeći u njihovim sinagogama i propovijedajući Evanđelje kraljevstva Božjega i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. I videći ono mnoštvo, duboko se sažalio nad njim, jer bijahu izmučeni i napušteni, ovdje i ondje kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: žetva je uistinu velika, ali radnika je malo; molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu¹¹.

Razdire srce ovaj vapaj Sina Božjega, koji se žali jer je žetva velika, a radnika malo. Molite sa mnom Gospodara žetve da pošalje radnike, ljude svih rasa i svih zanimanja i društvenih slojeva, da rade u ovome Djelu, s ovim nadnaravnim smislom: rogate ergo Dominum messis, ut mittat operarios in messem suam! Tako će biti mnogo duša koje će osjetiti ovaj božanski poziv, koji u nama raspaljuje želju da tražimo savršenstvo usred svijeta.

Ako me pitate kako se primjećuje božanski poziv, kako ga čovjek postane svjestan, reći ću vam da je to novo viđenje života. Kao da se u nama upalilo svjetlo; to je tajanstveni poticaj, koji goni čovjeka da svoje najplemenitije snage posveti djelatnosti koja, vježbanjem, naposljetku poprimi oblik zanimanja. Ta životna snaga, koja ima u sebi nešto od nezaustavljive lavine, jest ono što drugi nazivaju pozivom.

Poziv nas vodi – a da toga nismo ni svjesni – da zauzmemo položaj u životu koji ćemo održati sa zanosom i radošću, puni nade čak i u samome času smrti. To je pojava koja radu daje smisao poslanja, koja oplemenjuje i daje vrijednost našem postojanju. Isus ulazi činom autoriteta u dušu, u tvoju, u moju: to je poziv.

Ostvaruju se one riječi Otkrivenja: evo, stojim na vratima tvoga srca i kucam: ako tko posluša moj glas i otvori mi vrata, ući ću i večerat ću s njim, i on sa mnom¹². Ovaj Božji poziv nešto je predragocjeno. Na usta mi dolazi prispodoba koju nam u trinaestom poglavlju svoga Evanđelja pripovijeda sveti Matej: kraljevstvo je nebesko slično blagu skrivenom u polju: kad ga čovjek nađe, ponovno ga sakrije i, radostan zbog nalaza, ode, proda sve što ima i kupi ono polje. Kraljevstvo je nebesko slično i trgovcu koji traži lijepo biserje. I kad mu dođe u ruke jedan biser velike vrijednosti, ode, proda sve što ima i kupi ga¹³. Naš je poziv, dakle, kada smo ga znali primiti s ljubavlju, kada smo ga znali cijeniti kao božansku stvar, dragi kamen beskrajne vrijednosti.

Taj je poziv skriveno blago koje ne nalaze svi. Nalaze ga oni koje Bog uistinu izabire: od onoga komu je mnogo povjereno, mnogo će se i tražiti¹⁴. Kada budete osjetili tu Božju milost, ne zaboravite prispodobu o skrivenom blagu: _quem qui invenit homo, abscondit, et prae gaudio illius vadit, et vendit universa quae habet, et emit agrum illum¹⁵*_: tako je ljudski i tako nadnaravno skrivati Božje darove!

Gledajte kako Gospodin traži one za koje želi da ga slijede. Petra i Andriju, brata njegova, koji bijahu ribari, dok su bacali mreže u more. Poslušajte što im govori: venite post me, et faciam vos fieri piscatores hominum¹⁶; pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. I Petar i Andrija, continuo, ostavivši smjesta sve, pođoše za njim.

Ima i jedan drugi, koji nije bio pozvan – pripovijeda nam to sveti Matej u osmom poglavlju, redci 19 i 20 –: Magister, Učitelju, tvrdi, sequar te quocumque ieris, slijedit ću te kamo god pođeš. Gospodin mu je odgovorio: lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Ne treba se plašiti – kćeri i sinovi moji – pred opasnostima, pred protivštinama, pred tvrdoćom u služenju Bogu.

Gospodine – moli ga jedan od njegovih učenika –, dopusti mi da, prije nego pođem za tobom, odem pokopati svoga oca. Isus mu je odgovorio: ti pođi za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve¹⁷. A onome koji mu je rekao: ja ću za tobom, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim s ukućanima, Isus je odgovorio: nitko tko je stavio ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje¹⁸.