Taj je poziv skriveno blago koje ne nalaze svi. Nalaze ga oni koje Bog uistinu izabire: od onoga komu je mnogo povjereno, mnogo će se i tražiti¹⁴. Kada budete osjetili tu Božju milost, ne zaboravite prispodobu o skrivenom blagu: _quem qui invenit homo, abscondit, et prae gaudio illius vadit, et vendit universa quae habet, et emit agrum illum¹⁵*_: tako je ljudski i tako nadnaravno skrivati Božje darove!

Gledajte kako Gospodin traži one za koje želi da ga slijede. Petra i Andriju, brata njegova, koji bijahu ribari, dok su bacali mreže u more. Poslušajte što im govori: venite post me, et faciam vos fieri piscatores hominum¹⁶; pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. I Petar i Andrija, continuo, ostavivši smjesta sve, pođoše za njim.

Ima i jedan drugi, koji nije bio pozvan – pripovijeda nam to sveti Matej u osmom poglavlju, redci 19 i 20 –: Magister, Učitelju, tvrdi, sequar te quocumque ieris, slijedit ću te kamo god pođeš. Gospodin mu je odgovorio: lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Ne treba se plašiti – kćeri i sinovi moji – pred opasnostima, pred protivštinama, pred tvrdoćom u služenju Bogu.

Gospodine – moli ga jedan od njegovih učenika –, dopusti mi da, prije nego pođem za tobom, odem pokopati svoga oca. Isus mu je odgovorio: ti pođi za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve¹⁷. A onome koji mu je rekao: ja ću za tobom, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim s ukućanima, Isus je odgovorio: nitko tko je stavio ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje¹⁸.