Djeco moja, vjeru. Razmotrite što sveti Pavao piše Korinćanima: modicum fermentum totam massam corrumpit³⁵, malo kvasca sve tijesto ukvasa. Ostanite sjedinjeni u ljubavi Božjoj, u pouzdanom ophođenju s Isusom, u sinovskoj pobožnosti prema Presvetoj Mariji. Ako budete vjerni, kao plod vašega tihog i poniznog predanja, Gospodin će – vašim rukama – činiti čudesa. Ponovno će se živjeti onaj odlomak svetoga Luke: vratiše se sedamdeset i dvojica učenika puni radosti, govoreći: Gospodine, i sami nam se zlodusi pokoravaju snagom tvojega imena³⁶.

Djeco moja: date, et dabitur vobis: mensuram bonam, et confertam, et coagitatam, et supereffluentem dabunt in sinum vestrum³⁷; dajite i dat će vam se dobra mjera, nabijena i dobro natresena, sve dok se ne prelije. Dajte mnogo i imat ćete mnogo: razumijevajte, i na koncu ćemo biti shvaćeni; ljubite sve, i na koncu će nas svi ljubiti.

Slušajte uvijek u svome srcu onaj Gospodinov vapaj koji je potresao tolike duše, i moju: ignem veni mittere in terram, et quid volo nisi ut accendatur?³⁸; došao sam baciti oganj na zemlju, i što hoću nego da se razgori? Zapaljeni tim božanskim ognjem, vi i ja, vidjet ćemo kako se naš život pročišćava: kako učimo boriti se protiv svojih pogrešaka, stjecati kršćansko savršenstvo, ono dobro pobožanstvenjenje.

Samo tako, s Ljubavlju – Kristovom ljubavlju – i s poniznošću poznavanja samoga sebe, moći ćemo imati glasa da kažemo našemu Gospodinu, non verbo neque lingua, sed opere et veritate³⁹ – ne jezikom, nego djelima i uistinu – da želimo slijediti njegove stope; samo tako znat ćemo odgovoriti na Božji poziv krikom istinskoga predanja, uzvraćanja božanskoj milosti: ecce ego, quia vocasti me!⁴⁰; evo me, jer si me zvao!

Blagoslivlja vas s ljubavlju vaš Otac.

Madrid, 24. ožujka 1930.