122. Nastojim doprijeti do nebeskoga Trojstva preko onoga drugog, zemaljskog trojstva: Isusa, Marije i Josipa. Oni su nekako pristupačniji. Isus, koji je perfectus Deus i perfectus Homo. Marija, koja je žena, najčistije stvorenje, najveće; veći od Nje – samo Bog. I Josip, koji je tik uz Mariju: čist, muževan, razborit, postojan. O, Bože moj! Kakvi uzori! Već od samoga gledanja dođe čovjeku da umre od žalosti: jer, Gospodine, tako sam se loše vladao… Nisam se znao prilagoditi okolnostima, pobožanstveniti se. A Ti si mi davao sredstva: i daješ mi ih, i dalje ćeš mi ih davati… Jer na zemlji moramo živjeti ljudski, uzdignuti na božansku razinu.

Moramo biti – a svjestan sam da sam vam to mnogo puta rekao – u nebu i na zemlji, uvijek. Ne između neba i zemlje, jer smo od svijeta. U svijetu i u Raju istodobno! To bi bila kao neka formula kojom se izražava kako moramo urediti svoj život dok smo in hoc sæculo. U nebu i na zemlji, pobožanstvenjeni; ali znajući da smo od svijeta i da smo zemlja, s krhkošću svojstvenom onome što je zemlja: glinena posuda koju je Gospodin htio upotrijebiti u svojoj službi. A kad se razbila, posegnuli smo za onim glasovitim spojnicama, kao rasipni sin: «Sagriješih protiv Neba i pred tobom…»⁶. Jednako kad je bila riječ o nečemu krupnom, kao i kad je posrijedi bilo nešto sitno. Katkad nas je jako, jako zaboljela neka sitnica, neka neljubav, to što nismo znali gledati Ljubav nad ljubavima, što se nismo znali nasmiješiti. Jer kad se ljubi, nema malih stvari: sve je vrlo važno, sve je veliko. Čak i u bijednu i malenu stvorenju kao što sam ja, kao što si ti, sine moj.

Gospodin je htio u nas položiti prebogato blago. Da pretjerujem? Malo sam rekao. Malo sam rekao sada, jer sam prije rekao više. Podsjetio sam da u nama prebiva Bog, naš Gospodin, sa svom svojom veličinom. U našim je srcima redovito nebo. I neću nastaviti.

Gratias tibi, Deus, gratias tibi: vera et una Trinitas, una et summa Deitas, sancta et una Unitas!

Neka nam Majka Božja bude Turris Civitatis, kula koja bdije nad gradom: gradom koji je svatko od nas, s tolikim stvarima koje dolaze i odlaze u nama, s tolikim gibanjem i ujedno s tolikim mirovanjem; s tolikim neredom i s tolikim redom; s tolikom bukom i s tolikom tišinom; s tolikim ratom i s tolikim mirom.

Sancta Maria, Turris Civitatis⁷: ora pro nobis!

Sancte Ioseph, Pater et Domine: ora pro nobis!

Sancti Angeli Custodes: orate pro nobis!