17.«Excita, quæsumus, Domine, potentiam tuam, et veni»⁸. Gospodine, pokaži svoju moć i dođi. Kako li dobro Crkva, liturgija, koja je molitva Crkve, zna od kakva smo tijesta! Pogledaj samo kako dobro poznaje tvoju želju i moju, tvoju narav i moju…: excita, Domine, potentiam tuam et veni. Božja moć dolazi k nama. To je Deus absconditus⁹ koji prolazi, ali ne prolazi uzalud.

Dođi, Isuse, «da uz tvoju zaštitu zavrijedimo biti izbavljeni iz pogibelji koje nam prijete zbog naših grijeha, i spašeni tvojom milošću»¹⁰. Zahvali Gospodinu, zaštitniku i osloboditelju našemu. Ne razmišljaj sada jesu li tvoje pogreške velike ili male: misli na oproštenje, koje je uvijek neizmjerno veliko. Pomisli da je krivnja mogla biti golema, i zahvaljuj, jer Bog je bio – i jest – spreman oprostiti.

Sine, ovaj početak došašća pogodan je čas da učiniš čin ljubavi: da kažeš vjerujem, da kažeš ufam se, da kažeš ljubim; da se obratiš Majci Gospodinovoj – Majci, Kćeri, Zaručnici Božjoj, Majci našoj – i zamoliš je da nam od Preblaženoga Trojstva izmoli još milosti: milost nade, ljubavi, kajanja. Tako da, kad se katkad u životu čini da puše jak i suh vjetar, kadar sasušiti te cvjetove duše, on ne sasuši naše.

I nauči hvaliti Oca, Sina i Duha Svetoga. Nauči gajiti osobitu pobožnost prema Presvetom Trojstvu: vjerujem u Boga Oca, vjerujem u Boga Sina, vjerujem u Boga Duha Svetoga: vjerujem u Preblaženo Trojstvo. Ufam se u Boga Oca, ufam se u Boga Sina, ufam se u Boga Duha Svetoga: ufam se u Preblaženo Trojstvo. Ljubim Boga Oca, ljubim Boga Sina, ljubim Boga Duha Svetoga: ljubim Preblaženo Trojstvo. Ta je pobožnost potrebna kao nadnaravna vježba koja se očituje u tim pokretima srca, premda se ne izriče uvijek riječima.