29. Svatko prilagođava opće stvari svojoj potrebi i svojim konkretnim okolnostima. Od iste vrste tkanine šiju se vrlo različita odijela: jedna veća, a druga manja, jedna šira, a druga uža. Milijuni ljudi uzimaju isti lijek, a svatko se njime služi prema svojoj osobnoj potrebi. Kad su te posebnosti ili te okolnosti manje-više trajne, iz njih se rađa poseban način gledanja na život. Svi smo, na primjer, iskusili ono što bismo mogli nazvati psihologijom ili psihološkom predrasudom struke. Liječnik, ako na ulici zapazi nekog čovjeka, možda će instinktivno pomisliti: bolesna su mu jetra; ako ga vidi krojač, reći će: loše je odjeven; a ako je to postolar, vjerojatno će pomisliti: kako dobre cipele nosi…

Gledajte, djeco moja: ako se to događa u profesionalnom životu, u ljudskim stvarima, isto se zbiva i u duhovnom životu. Mi imamo poseban, vlastiti unutarnji život, koji je dijelom zajednički samo nama. Obilježje toga unutarnjeg života članova Djela, koje svakomu od nas mora dati poseban način gledanja na stvari, jest aktivno nastojanje oko svetosti drugih. Ne ljubimo Boga ako smo zaokupljeni samo vlastitom svetošću: treba misliti na druge, na svetost naše braće i svih duša.