67. Ako, kad se spremaš skočiti, skočiš kao kokoš, zar ćeš se prestrašiti? Pogledaj što kaže sveti Petar: «Carissimi, nolite peregrinari in fervore, qui ad tentationem vobis fit, quasi novi aliquid vobis contingat»⁴. Ne čudite se što ne možete skočiti, što ne možete pobijediti: ta ono što je naše jest poraz! Pobjeda pripada milosti Božjoj. I ne zaboravite da je jedno misao, a nešto posve drugo pristanak. Time se izbjegavaju mnoge glavobolje.

Mnoge gluposti izbjegavamo i tako da dobro spavamo, koliko treba; da jedemo što je potrebno, da se bavimo sportom koliko tko može u svojim godinama, i da se odmaramo. Ali ja bih htio da u svaki tanjur stavite križ; što ne znači da ne jedemo: riječ je o tome da pojedete malo više onoga što vam se ne sviđa, tek malo, pa makar samo jednu žličicu, od onih za kavu; i malo manje onoga što vam se sviđa, uvijek zahvaljujući Bogu.

Nećete se čuditi jer znate da vi i ja – ja barem koliko i vi, a možda i više – imamo fomes peccati, naravnu sklonost svemu što je grešno. Naglašavam da grijeh tijela nije najteži. Ima drugih, većih grijeha, premda, naravno, požudu treba obuzdavati. Vi i ja nećemo se čuditi ako otkrijemo da u svemu – ne samo u putenosti, nego u svemu – imamo naravnu sklonost zlu. Neki se čude, ispune se ohološću i propadaju.

Kad sam, prije toliko godina, ispovijedao ljude u javnoj crkvi, običavao sam postupati kao stari ispovjednici. Nakon što bih saslušao čitave tovare blata, pitao bih: samo to, sine moj? Jer uvjeren sam da će, ako me Bog ispusti iz svoje ruke, bilo koji od onih grešnika izgledati kao patuljak u zlu, usporedim li ga sa sobom, koji se osjećam sposobnim za sve zablude i sve strahote.

Ne plašite se ničega. Predusretnite strahove govoreći jasno unaprijed; a ako ne, onda poslije. To je dobra misao za početak godine.