Predgovor

Mons. Fernando Ocáriz

Veliku mi radost pričinja početak javnog izdavanja Pisama koja je sveti Josemaría napisao za članove Opusa Dei. Prošlo je više od devedeset godina od 2. listopada 1928., dana kada ga je Gospodin pozvao da utemelji Djelo. Devet je desetljeća mnogo za život jedne osobe; s ustanovom koju je Bog htio za svoju Crkvu, naprotiv, obično nije tako.

Sveti Josemaría u jednom se trenutku osvrnuo na povijesnost svojstvenu karizmi kojoj je određeno da bude plodna tijekom vremena: «Nepokolebljiva ostaje srž, bit, duh, ali se razvijaju načini govorenja i djelovanja, uvijek stari i novi, uvijek sveti»¹. U tom se prožimanju identiteta i dinamizma izražava i vjernost duhu koji želi davati život u svim razdobljima. Pisma koja se sada počinju objavljivati dragocjena su građa za tu zadaću jer nas, na neki način, približavaju onomu utemeljiteljskom datumu.

Početkom tridesetih godina prošloga stoljeća sveti Josemaría nastojao je s posvećenošću Djelu, koje je činilo svoje prve korake, uskladiti ostatak svojega pastoralnog i akademskog rada te doprinos materijalnom uzdržavanju svoje obitelji. Znamo da pokretanje Opusa Dei nije bilo jednostavna zadaća: poruka koju je trebao širiti – poziv na svetost usred svijeta, uzimajući svijet kao prigodu – u tim dvadesetim i tridesetim godinama nije bila općeprihvaćena; štoviše, sudarala se s najraširenijim mentalitetom. Trebalo je muškarcima i ženama otvoriti «božanske putove zemlje», pokazati da se plemenitim ljudskim poslovima može hoditi u zajedništvu s Bogom, tako da i oni budu putovi svetosti.

Jednoga dana u travnju 1933. napisao je: «Bože moj: sam vidiš; čeznem živjeti samo za tvoje Djelo i, na duhovnom planu, sav svoj unutarnji život usmjeriti na formaciju svoje djece, duhovnim vježbama, nagovorima, meditacijama, pismima itd.»². Utemeljitelj se služio usmenim propovijedanjem i spisima kao načinom produbljivanja i prenošenja poruke o svetosti u svakodnevnom životu. Među sačuvanim tekstovima ističu se oni koje je nazvao Instrucciones i također oni koje je nazvao Pisma: i jedni i drugi sadrže duhovna i praktična razmatranja u kojima objašnjava narav i apostolate Opusa Dei³. Sada izlaze na svjetlo dana prva četiri pastoralna Pisma, začeta upravo tih godina u Madridu, premda su – kako se objašnjava u ovoj studiji – konačno dorađena u Rimu, godinama poslije, kada su dobila svoj današnji oblik.

Sveti Josemaría pripremao je moguće izdanje Pisama kada ga je Gospodin pozvao u svoju slavu. Svojim je nasljednicima ostavio uputu da ih objave kada im to razboritost bude savjetovala. Moj prethodnik, mons. Javier Echevarría, prije gotovo deset godina donio je odluku da pokrene postupak objavljivanja. Sada, nakon različitih radova i studija o cjelokupnom ciklusu tih tekstova – corpusu neobjavljenih spisa od više tisuća stranica – moglo se započeti s njihovim objavljivanjem, koje će se nastaviti tijekom sljedećih godina. Taj se rad uklapa u Zbirku sabranih djela svetog Josemaríje, u kritičkom izdanju s bilješkama, povjerenu ustanovi Instituto Histórico San Josemaría Escrivá sa sjedištem u Rimu.

Pisma su izričito upućena članovima Opusa Dei, ali osvjetljuju cjelokupan hod kršćanskoga života, s posebnim osvrtom na zbivanja i vrijednosti života u svijetu. Zato je sveti Josemaría predvidio da, kada bude prikladno, postanu dostupna svim osobama zainteresiranima da upoznaju i žive poruku svetosti u vlastitom životu.

Ti tekstovi opširno razvijaju temeljne elemente duha Opusa Dei, već izrečene, drukčijim stilom, u djelima Consideraciones Espirituales i Put, objavljenima između 1932. i 1939. A odjeci svih njih, u većem ili manjem opsegu, ovisno o slučaju, nalaze se u njegovu propovijedanju tih i sljedećih godina. U četirima Pismima koja se sada objavljuju obrađuju se, snagom koja je obilježila propovijedanje svetog Josemaríje, središnje teme sveopćeg poziva na svetost i apostolat u svakodnevnom životu te njegovih mnogostrukih doktrinarnih i egzistencijalnih implikacija: posvećenje profesionalnog rada, život molitve s težnjom da se bude kontemplativcima usred svijeta, kršćansko nadahnuće društvenih stvarnosti, sloboda i odgovornost kršćanina u njegovu vremenitom djelovanju, ljudska i kršćanska vrijednost prijateljstva. Ti i drugi vidovi ukorijenjeni su u ono najdublje i trajno u kršćanskom životu: božje sinovstvo, sjedinjenje s Isusom Kristom u euharistiji i molitvi, pobožnost prema Presvetoj Mariji, svijest o pozivu primljenom krštenjem i osnaženom sakramentalnom praksom, ljubav prema Crkvi sa sinovskom privrženošću Rimskom prvosvećeniku i svim biskupima u zajedništvu s njim.

Želio bih zahvaliti članovima Povijesnog instituta koji su pomno pripremili ovo izdanje prvih četiriju Pisama, kao i onima koji rade na objavljivanju sljedećih. Čitatelj će se ne jednom ganuti čitajući ove spise, koji nam otkrivaju misli i želje što su zaokupljale srce i um svetog Josemaríje. Odjek njegovih prvih godina kao utemeljitelja Opusa Dei živo je prisutan na ovim stranicama. Neke prizivaju u sjećanje razgovore koje je od početka vodio s onima koji su mu se približavali; trenutke koji su u Rimu, godinama poslije, prerasli u druženja u kojima je prelazio s jedne teme na drugu kako bi prosvijetlio nas koji smo ga slušali, ili nam pripovijedao pojedinosti iz povijesti Opusa Dei. Njegovu zagovoru utječem se da nam pomogne produbiti našu ljubav prema Bogu, Crkvi i svakoj osobi.

Rim, 28. studenoga 2019. Obljetnica uzdignuća Opusa Dei u personalnu prelaturu

Mons. Fernando Ocáriz Prelat Opusa Dei