4. Naš je Opus Dei izrazito laički, ali svećenici su potrebni. Donedavno sam, ljubeći svećeništvo kako ga ljubim, svaki put kad bi se zaredio jedan od vaše braće, trpio¹⁴. Sada me to, naprotiv, jako raduje. Ali mora biti bez prisile, u potpunoj slobodi. Bogu ne smeta ako koji moj sin ne želi biti svećenik. Osim toga, potrebno je mnogo svjetovnjaka, svetih i učenih. Stoga oni koji su pozvani na svećeništvo imaju potpunu slobodu sve do samoga dana, do samoga trenutka ređenja. – Oče, ne. Vrlo dobro, sine moj. Bog te blagoslovio. To me nimalo ne žalosti.

Ipak, potrebno nam je mnogo svećenika koji će rado, kao robovi, služiti svojim sestrama i svojoj braći, i onim tako divnim zvanjima kao što su dijecezanski svećenici. Potrebni su za rad svetoga Rafaela i za rad svetoga Gabrijela, da bi se na sakramentalnom području skrbilo za sve članove Djela, da bi se pomoglo onim velikim vojskama Suradnika, koji će, budu li formirani kako treba, biti mnogo djelotvorniji – a već to jesu – od svih poznatih pobožnih udruga. Ali bez svećenika to nije moguće.

Djelo se širi svijetom na čudesan način. Gospodine, zbunjen sam! Nije lako, ne pamti se slučaj da bi oni koji su započeli raditi u nekom tvome djelu vidjeli, ovdje na zemlji, toliko čudesa koliko ih ja vidim: u širini, u broju, u kakvoći.

Potrebni su nam svećenici za prozelitizam¹⁵. Jer iako velik posao obavljaju svjetovnjaci, dolazi trenutak sakramentalnoga zida, a kad bi se trebalo obraćati klericima koji nemaju našega duha – jedni jer ne bi znali, drugi jer ne bi htjeli –, zapeo bi sav rad.

Svećenici su potrebni i za upravljanje Djelom: malobrojni, jer su mjesne službe u rukama mojih sinova svjetovnjaka, a isto tako i dvije trećine službi u Generalnom savjetu i u regionalnim komisijama; ostali će biti svećenici koji su mnogo radili i koji poznaju sve niti našega rada u cijelome svijetu. Doći će trenutak kad će se vaša braća, koja će započinjati rad na mnogim mjestima, ponovno okupiti i sastaviti one upravljačke skupine koje će, svojom osobnom svetošću i svojim iskustvom, s mnogo poleta držati uzde upravljanja.

Svećenici su potrebni kao oruđa jedinstva. Stoga svećenik mora osobito paziti da oko sebe ne stvara kružoke… Ne valja se vezati za duše! Ja nisam imao nikoga tko bi me tomu naučio – nisam imao Oca kao vi –, sam mi je Gospodin davao do znanja da uvijek izbjegavam ono osobno, još prije nego što sam znao što Bog od mene želi. Ljudima koji su dolazili u moju ispovjedaonicu katkad sam savjetovao: idi drugom svećeniku; danas te neću ispovjediti. Činio sam to da se prozrače, da se ne navežu, da sakramentu ne pristupaju iz naklonosti prema stvorenju, nego iz božanskih, nadnaravnih razloga: iz ljubavi prema Bogu.