59.«Ubi est qui natus est rex Iudæorum?»¹. Tek što se Krist rodio, a već se priznaje njegovo kraljevsko dostojanstvo: gdje je Kralj židovski koji se upravo rodio? Dolaze mu se pokloniti neki ljudi s Istoka, moćnici – možda su bili kneževi ili mudraci – koji se daju ponijeti vanjskim znakom što se ne čini dovoljno razumnim razlogom. Primili su poziv, ne baš jasnu poruku: izvanredan sjaj jedne zvijezde. Ali se ne opiru. S ljudskoga gledišta čini se pomalo nelogičnim da krenu na put, upuštajući se u putovanje nepoznatim pravcima, a još više da se raspituju u Jeruzalemu, gdje je kraljevao netko drugi: «Ubi est rex Iudæorum?», gdje se nalazi Kralj židovski?

Mnogo je nelogičnih stvari i u vašem životu i u mome, djeco duše moje. I mi smo vidjeli svjetlo, i mi smo čuli poziv, i mi smo s tim ljudima podijelili nemir koji nas je naveo na odluke što se onima koji su nas voljeli, onima koji su bili uz nas, možda nisu činile razumnima. S ljudskoga gledišta imali su pravo; ali ti i ja, sine moj, mogli bismo reći: «Vidimus stellam eius…»², da smo vidjeli zvijezdu njegovu i došli mu se pokloniti.