60. Tko je kadar točno odrediti kako se donosi prva odluka o predanju, kada se rađa ta prva bezazlenost i – ponavljam još jednom – taj nedostatak logike? Predanje – ja imam svoje iskustvo, a svatko od vas ima svoje – koje treba obnavljati svakoga trena, svakoga dana i, katkad, mnogo puta na dan, kad je nevinost prvih trenutaka možda već izgubljena. Jer smo se približili Kristu i osjetili kako snažno, snažno kuca njegovo Srce, i uspjeli smo okusiti te njegove miline, koje su: «moja su radost djeca čovjekova»³; po svemu tome znamo koliko vrijedi ljubav Božja.

Da, treba obnavljati predanje; treba iznova izgovoriti: Gospodine, ljubim te, i reći to svom dušom. Makar osjetilni dio i ne odgovarao, reći ćemo mu to toplinom milosti i svojom voljom: Isuse moj, Kralju svemira, ljubimo te.

Želim naglasiti nedostatak ljudske logike koji se vidi tijekom ove četrdeset i dvije godine naše povijesti. Susreli smo, djeco, Heroda koji je htio ubiti ovu veliku božansku stvarnost – nije to iluzija – našega života, koja nas je posve promijenila. I Djelo je, više nego jednom, na svome putu susrelo Heroda. Ali mirno, mirno! Nismo ostavili toliko toga – Mudraci su učinili isto, napustivši čak i mjesto svoga boravka, gdje su možda imali moć i bili smatrani osobama visoka ugleda –; nismo ostavili svoje osobne interese zbog sitnice. Sada vrlo jasno znamo da je božanski razlog, koji nas je uznemirio i istrgnuo iz našega ljenčarenja, razlog koji vrijedi truda. Vrijedi truda! Valja nam biti vjerni; valja nam imati toliko ljubavi da u našem životu ne bude mjesta strahu.