75. Djeco moja, nastavio bih da je ovo razmatranje; ali za trenutak druženja čini mi se da je već dosta. Imate dovoljno građe da svaki za sebe provedete čas kontemplativne molitve: da živite s Isusom, Marijom i Josipom u onome domu i u onoj radionici u Nazaretu; da promatrate smrt svetoga Patrijarha, uz kojega su, prema predaji, bili Isus i Marija; da mu kažete da ga jako volimo, da nas ne ostavi bez zaštite.

Kad bi u nebu moglo biti žalosti, sveti Josip bio bi u ovim vremenima vrlo žalostan, gledajući kako se Crkva raspada kao da je truplo. Ali Crkva nije truplo! Ljudi će proći, vremena će se promijeniti i prestat će se izgovarati bogohulstva i hereze. Sada se šire bez ikakve zapreke, jer nema pastira koji bi pokazali gdje je vuk. Opasno je naviještati istinu, jer onoga tko to čini progone i kleveću. Nekažnjeni ostaju samo oni koji šire hereze i opačine, teorijske i praktične zablude sramotnoga ćudoređa.

Najveći su neprijatelji unutra i gore: ne dajte se prevariti. Kad uzmete knjigu vjerske tematike, neka vam ruka izgori ako niste sigurni da ima ispravan kriterij. Van s njom! To je vrlo djelatan otrov: bacite je kao da je pornografska knjiga, i još žešće, jer se pornografija vidi, a ovo se uvlači kao osmozom.

Zazivajte sa mnom svetoga Josipa, svim srcem, da nam od Preblaženoga Trojstva i od svete Marije, svoje Zaručnice, naše Majke, izmoli da se skrati vrijeme kušnje. I premda su iz Litanija svih svetih uklonili ovaj zaziv, želim vas pozvati da molite sa mnom: «Ut inimicos Sanctæ Ecclesiæ humiliare digneris, te rogamus audi nos!»².