76.Sancte Pater, Omnipotens, Æterne et Misericors Deus: Beata Maria intercedente, gratias tibi ago, pro universis beneficiis tuis, etiam ignotis¹.

Zahvaljujmo, djeco, jer je Gospodin uvijek htio računati na vašu i na moju malenost. Sjećam se sada onih slutnji, onih nemira u petnaestoj ili šesnaestoj godini, kad se iz moje duše otimao vapaj sazdan od strelovitih molitava: Domine, ut sit!, Domina, ut sit! Već sam se tada osjećao vrlo neznatnim, a sada još više, jer imam iskustvo svoga dugoga života, i nikada nisam bio sklon vjerovati u išta izvanredno.

Prošle su četrdeset i četiri godine od početaka, a još uvijek hodamo pustinjom: više godina nego što je trajalo ono dugo putovanje izabranoga Naroda po Sinaju. Ali u ovoj našoj pustinji čudesno su niknuli cvjetovi i plodovi: toliko da je sve to jedna bujna oaza, premda se to čini proturječjem.

U ovim godinama nikada nisam izgubio mir, djeco, ali nisam proživio nijedan spokojan trenutak. Zahvaljujem ti, Gospodine, što si se pobrinuo da shvatim, na očit način, da je sve tvoje: cvjetovi i plodovi, stablo i lišće, i ona bistra voda koja struji u život vječni. Gratias tibi, Deus!