82. U Djelu svi imamo obvezu ljubavi, slobodno prihvaćenu, prema Bogu, našem Gospodinu. Obvezu koja se jača osobnom milošću, svojstvenom staležu svakoga pojedinca, i onom drugom, specifičnom milošću koju Gospodin daje dušama koje poziva u svoj Opus Dei. Kako mi je slatka, poput meda i saća, ona božanska ljubavna izjava: «Ego redemi te, et vocavi te nomine tuo, meus es tu!»⁷; Ja sam te otkupio, imenom sam te zazvao: ti si moj! Ne pripadamo sebi, djeco; njegovi smo, Gospodinovi, jer nam se prohtjelo odgovoriti: «Ecce ego, quia vocasti me!»⁸; evo me, jer si me zvao.

Obveza ljubavi, koja je ujedno i sveza pravednosti. Ne volim govoriti samo o pravednosti kad govorim o Bogu: u njegovoj se prisutnosti utječem njegovu milosrđu, njegovu suosjećanju, kao što se utječem vašoj sinovskoj pobožnosti da molite za mene, jer znate da vam moja molitva ne nedostaje ni u jednom trenutku dana ni noći.

Ali ta obveza ljubavi, kakav joj je sadržaj? Na što nas obvezuje? Na borbu, kćeri i sinovi moji. Na borbu, da bismo u djelo proveli asketska sredstva koja nam Djelo predlaže kako bismo bili sveti; na borbu, da ispunjavamo svoje Norme i običaje; da se trudimo steći i braniti dobar nauk i popraviti vlastito vladanje; da nastojimo živjeti od molitve, od žrtve i od rada, i – ako je moguće – s osmijehom: jer razumijem, djeco, da se katkad nije lako smiješiti.

Oče, reći ćete mi, moramo li se boriti da bismo dali primjer? Da, djeco, ali ne tražeći pljesak na zemlji. Ne pokolebajte se ako naiđete na poruge, klevete, mržnju, prezir. Moramo se boriti – opet govori liturgija dana – «slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju»⁹.

Ne očekujte čestitke ni riječi ohrabrenja u svojoj kršćanskoj borbi. Moramo imati posve jasnu svijest: znamo li da je naša unutarnja borba potrebna da služimo Bogu, Crkvi i dušama? Jesmo li uvjereni da se Gospodin želi poslužiti – u ovim trenucima strašne neodanosti – našim malim naporom da budemo vjerni, kako bi ispunio vjerom, nadom i ljubavlju tisuće duša? Onda, u borbu, kćeri i sinovi moji, pred Bogom i uvijek zadovoljni, ne misleći na ljudske pohvale.

Gospodine, iako se ophodimo s tobom, izdajemo te, ali se vraćamo k Tebi. Bez toga ophođenja, što bi bilo s nama? Kako bismo mogli tražiti tvoju prisnost? Kako bismo bili sposobni žrtvovati se s tobom na Križu, dajući se pribiti iz ljubavi prema tebi, da služimo stvorenjima?

«Bože moj, ostaviti tebe znači ići u smrt; slijediti tebe znači ljubiti; vidjeti tebe znači posjedovati te. Daj mi, Gospodine, čvrstu vjeru, obilnu nadu, neprestanu ljubav. Zazivam tebe, Bože, po kojem pobjeđujemo neprijatelja. Bože, po čijoj milosti nismo posve propali. Bože, ti nas opominješ da bdijemo. Bože, s tvojom milošću izbjegavamo zlo i činimo dobro. Bože, ti nas jačaš da ne podlegnemo nevoljama; Bože, kojemu dugujemo svoju poslušnost i dobro upravljanje»¹⁰.